Sa vrha palme
prezreo,skupljam snagu za pad
Svijam je do zemlje i odapinjem se
na još jedan samotni otok samonikli
a ona napuklog srca kao sušna zemlja
u vatrenoj srži ga taji kao grešni had
I tako sa jednog na drugi pješčani
izmet morskih dubina ja usamljen
kao razbijen kokosov orah
Na sprudu svakom,čeka me željan
grudnoga soka bistrog
I svaki suhi ljubavni prah
truležnih života
sa grudnom bi kapi začeo
sreće novi dah
a meni ljubav ne treba više
pa ću svakoj dati po jednu klicu srca
pa kad im nikne moja samoća
i mraci otmu svanuća
nek ne kunu mene već svojih
srca srodne truleži mirise

Duško Ljiljak

Rođen 1967. godine u Petrinji, trenutno živi i radi u Republici Irskoj. Pisanjem se bavi kao hobijem zadnjih nekoliko godina.

Fotografija: Eduardo Terranova  https://www.see.me/profile/dagoldboy/post/4204889?tab=image