KAD MI SE JUTRO ZALIJEPI ZA KOŽU
uvijek me iznenadi
kako sivo u jutro
može biti toliko sivo

da bih ustala
prvo sam odgrnula
teškom mukom jutro sa sebe
pa tek onda plahtu

je li ikad itko izvagao
jutro u veljači?
koliko teži to jutro?

sanjao sam čudesan san
kaže Vid
ispred mene je bila
košara puna larvi
a ja sam uzimao
jednu po jednu otvarao ju
i puštao leptire da odlete

što misliš
koliko teži ova magla?
pitam ga

magla ti je u glavi
nasmije se Vid
leptirskim pogledom

 

*Poslušajte Idu kako čita ovu pjesmu*

 

PRED PRAZNIM FRIŽIDEROM
većina pisaca ima mačku
pisci i mačke kozmičko su
predenje
da imam mačku bolje bih pisala
kažem Vidu – donesi mi tu antenu

pa ti si mačka – pogledaj
to eterično tijelo i
oči sjajne kao glad i bijeg

ali lako ćeš ju naći ne odustajem
svaki kontejner ima
dva sjajna oka
farove koji razbude mrak

ne želim svjedočiti kaže
dugim noćima predenja
pojela bi te mačka ili ti nju
tijekom kozmičkog bdijenja

 

*Poslušajte Idu kako čita ovu pjesmu*

 

VID
to izjutra biva
dok ptice cvrkutom
prkose hladnoći

tiho se došulja
sjedne pored mene
i šuti
(u daljini neka rijeka teče
ni ne znam da ju čekam)

to izjutra biva
oplete se oko mene i ne pušta
(i dalje šuti)

noću držimo se budni
sa mnom je
dok ne pokušam
dati mu ime i oblik

čim pomislim
što bi to moglo biti
pobjegne bez traga
i ostajem sama

kad ponovno zaboravim
topao se vrati
(i dalje šuti)

 

*Poslušajte Idu kako čita ovu pjesmu*

 

Ida Pavlić, rođena 1985. u Zagrebu, gdje i živi. Završila filozofiju i religijske znanosti. Piše kratke priče i poeziju. Objavljivala u Quorumu, Zarezu i Riječima.

 

Fotografija: Patrik Nygren

Advertisements