Kultura je prostor u kojemu nastaju i u kojem se oblikuju identiteti pojedinaca, grupa i nacija. To je općeprihvaćeno mišljenje struke, znanosti i politike. Dakle, kultura kao sadržaj bitan je dio identiteta, pogotovo to važi za male zemlje i narode (premda je u biti svaka izvorna i originalna kultura i anacionalna). Uspješni sportski i kulturni projekti šansa su i tzv. malim narodima da dospiju u centar međunarodne pozornosti. Stoga je ulaganje u kulturu pitanje zdravoga razuma jer ona pozitivno oblikuje društvo i nadilazi kratkoročne političke ili ekonomske interese. U tome smislu kultura treba biti i društveno-državni projekt od posebne važnosti.

Kako stvari stoje s kulturom naprimjer u Hrvatskoj? Ideološke (uskoro i fizičke?) hajke kojima je izložen Oliver Frljić, možda i jedini radikalno inovativni i suvremeni kazališni djelatnik u toj zemlji, ne daju mjesta velikome optimizmu. Nedoumice oko trećeg kanala Hrvatske televizije su zabrinjavajuće s obzirom da se radi o zaista uspješnome kulturnom projektu. Osim toga, izjave novoga ministra kulture – k tomu i povjesničara – o razdoblju NDH porazne su same po sebi, pa je upitno i na koji će način takva vlast vrednovati složenost kulturnih činjenica i pojava.

Druga važna tema je kriterij u što ulagati (svakako ne velike) novce namijenjene za kulturu – da li u naizgled okoštale manifestacije poput Dubrovačkih ljetnih igara ili u nove projekte; u potporu novim umjetnicima ili u neprofitne online medije? Ako se na kulturu gleda dugoročno i pristupa sustavno, odgovor bi trebao biti lagan ali nismo sigurni da je tako.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, kulturni radnici u većini smatraju da im država ne daje dovoljnu podršku, pogotovo ne pokušajima iskoraka na međunarodnu scenu. Čini se da su uspjesi na tome polju u ovoj državi u dometu talentiranih pojedinaca, zapravo usprkos nakaradnome sistemu.  Država u kojoj je glavni i najstariji muzej zatvoren godinama stvarno treba biti zabrinuta za svoju (kulturnu?) budućnost. Dodatni prigovor je da se državna potpora kulturi u nekim sredinama namjerno zaobilazi, a da to ovisi o regionalnim, stranačkim ili čak etno-nacionalnim kriterijima; to je naravno i stvar osobne procjene i može se provjeriti. Možda je Sarajevo Film Festival jedna iznimka, jer taj festival je marketinški zanimljiv i uspješan, a osim toga izdašno je podržan javnim sredstvima. Isto tako, stječe se dojam da i sama javnost slabo reagira na sistemsko zanemarivanje kulture, ali da jako dobro prihvaća pojedinačne uspjehe na ovome polju. Bilo bi dobro da se to jednom promijeni.

Kultura i njena važnost u društvu su teme koje zaslužuju puno više od skromnoga teksta, ali potrebno je i na taj način govoriti o mjestu kulture u društvu. I to je, nadajmo se, mali korak ka promjenama nabolje.

Za kraj prilažemo razgovor o BiH kulturi vođen prije par dana s Danisom Tanovićem, bosanskohercegovačkim redateljem i dobitnikom Oscara za najbolji strani film 2001. te nedavnim osvajačem Srebrenog medvjeda na Berlinaleu.

*Preuzeto s bloga Digitalna demokracija

Fotografija: Scott Beale