Džepni oblak

Od magle i rose,
Maslačkove sjemenke
I duše jedne umiljate mačke
Stvorio sam
Jedan mali veseli oblak.
(moj dobri i pitomi ljubimac)
Posvuda sam ga nosio u džepu,
Pa kad mi je bilo dosadno
S njim sam se igrao.
Ponekad sam ga stavljao na dlan
I puštao da kiši,
Gledao ga kako mijenja boje,
Dragao ga kako se draga pas
(i govorio – dobri moj).
Rijetko je kada sijevao,
Samo kad sam bio jako loše raspoložen.
Kad sam ga puštao da mi sjedi na ramenu
Ljudi su govorili
Da mi je glava u oblacima.
Za vedrih i vjetrovitih dana
Vodio sam ga u šetnju
Kao balon na uzici.
Zimi je volio sniježiti,
Ali to je bio poseban snijeg.
Zajedno s pahuljama miješale su se maslačkove sjemenke.
Ponekad,
Kad sam bio jako umoran,
Rasprostirao se kao jastuk
Pa mi u snove slao
Uspavljujuće dobrodušne kiše
Okrugle bjeline
Meke i tople prostore.
(zlatna magla)
Četiri smo se godine družili, A onda jednog jutra
Morao je otići –
„Nemoj se ljutiti, U tvome džepu i snovima
Postalo mi je pretijesno.
Vrijeme je da pođem
U plave obzore.
(srebrna kiša)
Ali jednog dana,
Kada napravim puni krug,
Vratit ću se ovdje.
To će biti moji posljednji trenutci.
Doći ću se s tobom pozdraviti.“

Dugo sam čekao,
A onda jednog dana
Kad sam već ostario
(moja kosa – boje oblaka)
Zasniježilo je pahuljama
Pomiješanim s maslačkovim sjemenkama.

Jakob Filić

Vizualni autorski odgovor: Petra Bojovski