21/3/15 tvoje malo tijelo leži sklupčano kraj mene gledala bih te zauvijek! mirnu, sklopljenih očiju ti zračiš toplinu dok nesvjesno me dotičeš (zapalit ću plahtu koja dijeli me od tebe) ja nepomična sam od mirisa tvoje kose otkako legla sam s tobom ne mogu dalje pluća mi krvare puna su zraka jer mi smo pod vodom a ti si sirena malih ramena ako otvorim usta... Continue Reading →
Punti di vista. Basta regolare il proprio. Ruotarlo fino a vedere le cose in un'ottica migliore. Niccolò Ammaniti ROZA Roza hoda gradom u pripijenoj haljini do koljena – osjeća se seksi, zavodljivo, podatno, dok kapljice klize i pretvaraju njezine gaćice... Continue Reading →
Zgleda da svagde pomalo. Nisam sigurna kak točno kršćanstvo gleda na kloniranje. Odnosno, znam da je Crkva protiv epruveta, prčkanja po svetosti života, igranja boga i to sve, bez obzira na popularnost spomenute igre kojoj prvo mjesto more ugroziti eventualno... Continue Reading →
Dovoljan je vrisak i igra počinje: sad se rastočava pred nama svijet, spremno ljušti svoja ljuskasta lica, u žiži zjene otkriva sklupčanu čamotinju. Svlačimo s njega sedam kaftana i odmotavamo u sedam kolutova zamotanu tajnu. Umoran... Continue Reading →
17. juli 1968. Skoro je tri mjeseca prošlo a od Hazima nema nikakvog odgovora. Čak i nakon svega što sam mu u tom pismu napisala, on se nije javio. Danima sam se pitala da li je kakvo pismo stiglo... Continue Reading →
Voljela bih znati Dokle sežu žice Kojima drhte moje Pjesme, jesu li nas Vezale? Nit od srca do srca? Voljela bih znati Jer, možda vežu nas Kao dva kraja gudala Nikad zajedno, A tijela im uvijek Zajednička melodija Bilo... Continue Reading →
Opet si mi noćas Uzeo deku, Jednom ću se zbilja Smrznuti zbog tebe A ti nećeš ni skužit Do jutra U toj svojoj kukuljici A onda će već bit kasno, Plava ko štrumf, ko More, ko hipotermična Budala, Ma skoro... Continue Reading →
ne-ma.net 