Ja nosim kese teške kao noći u kojima su nastale. Nabubrile i potamnile, kao mrak dok su se u njih trpala moja Voljenja, Željenja, Nadanja, Žaljenja, Kajanja, svi moji snovi, pogrešna skretanja, putevi što vodiše nigdje, sva vraćanja i ponovna... Continue Reading →
U crnim danima moje ime nije ispisano ni na jednoj stranici mog života. Autori priča su ljudi koje poznajem samo u momentima kada se predstave: ‘’Zdravo, ja sam tata.’’ ‘’Ćao, ja sam mama.’’ ‘’Luđakinjo, mi smo ti sestre.’’ ‘’Pogledaj se... Continue Reading →
Nisam htjela to da vidim, ali, eto, popriječilo se kao gorki, nesažvakani, nezreli, pomalo kvrgavi badem u grlu suhom, presuhom za pričalicu. Gledam ja to u oči, onako iz dubine, kao u šahovskog protivnika hladnog, ali saosjećajnog. Šta li je... Continue Reading →
ne-ma.net 