Kući

 

umirenje kao umiranje kroz smijeh kroz suze

na licu od olova

 

izvitoperene  čigre s dalekih perona vrte krugove dok ih ne izvrte na nekoj njivi

sasvim blizu srcu i krajoliku gdje svršavaju sve njezine priče –

u pjesmi

i njezin ponos

njezin veliki nos

 

NLO, reći će svijet

malo se promeškoljiti od nelagode

i zaključiti, ipak, kako su prijateljski, gotovo prisno nastrojene

kiša će sigurno pasti i na krugove i na kišobrane i sve će opet biti mirno

pa i ta djevojka na prozoru koja se divi prizoru s papira i prozora

potpuno prepuštena glazbi, bez suvišnih misli o sebi i tom svijetu u kojem relativno i osamljeno živi

svoj tisućljetni san

*Poslušajte Tihanu kako čita ovu pjesmu *

 

 

Potkrovlje, grad i luka

 

maskuline dohvatljive usnulost i tromost

prekrajale su propusnicom jutra

djevojačke snažice i sanje

u potkrovlju konačnoga zdravlja

 

horizont se bjelasao do nekih novih nanosa snijega

ako bog ili nikolica ili pan dopuste

ponovnoga vremena nemirima mojim

u gradu i šire

 

pa odužno ispotiha

kao nekad kad se noćnik vraća kući –

prekoračim jadransko more

prepoznam te u luci

i sramežljivo potciknem tebi u njedra:

ancona, ancona,

ljubavi moja!

*Poslušajte Tihanu kako čita ovu pjesmu *

 

Tihana Ledić (pseudonim:tripica), rođena 1980. godine u Derventi. Završila studij kroatistike i južne slavistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi u maloj izdavačkoj kući na rubu grada. Svoju poeziju čitala na radiju, objavljivala u Vijencu i Istarskoj Danici, a redovito sudjeluje u čitanju poezije na Pjesničkom maratonu u Sesvetama.

 

Fotografija: castgen