Kući
umirenje kao umiranje kroz smijeh kroz suze
na licu od olova
izvitoperene čigre s dalekih perona vrte krugove dok ih ne izvrte na nekoj njivi
sasvim blizu srcu i krajoliku gdje svršavaju sve njezine priče –
u pjesmi
i njezin ponos
njezin veliki nos
NLO, reći će svijet
malo se promeškoljiti od nelagode
i zaključiti, ipak, kako su prijateljski, gotovo prisno nastrojene
kiša će sigurno pasti i na krugove i na kišobrane i sve će opet biti mirno
pa i ta djevojka na prozoru koja se divi prizoru s papira i prozora
potpuno prepuštena glazbi, bez suvišnih misli o sebi i tom svijetu u kojem relativno i osamljeno živi
svoj tisućljetni san
*Poslušajte Tihanu kako čita ovu pjesmu *
Potkrovlje, grad i luka
maskuline dohvatljive usnulost i tromost
prekrajale su propusnicom jutra
djevojačke snažice i sanje
u potkrovlju konačnoga zdravlja
horizont se bjelasao do nekih novih nanosa snijega
ako bog ili nikolica ili pan dopuste
ponovnoga vremena nemirima mojim
u gradu i šire
pa odužno ispotiha
kao nekad kad se noćnik vraća kući –
prekoračim jadransko more
prepoznam te u luci
i sramežljivo potciknem tebi u njedra:
ancona, ancona,
ljubavi moja!
*Poslušajte Tihanu kako čita ovu pjesmu *
Tihana Ledić (pseudonim:tripica), rođena 1980. godine u Derventi. Završila studij kroatistike i južne slavistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi u maloj izdavačkoj kući na rubu grada. Svoju poeziju čitala na radiju, objavljivala u Vijencu i Istarskoj Danici, a redovito sudjeluje u čitanju poezije na Pjesničkom maratonu u Sesvetama.
Fotografija: castgen