[MAUERBAUERTRAURIGKEIT] – im., Neobjašnjiva potreba da odgurneš ljude od sebe, čak i bliske prijatelje koji ti se sviđaju, kao da su ti svi društveni okusni pupoljci odjednom otupjeli ostavljajući te u nemogućnosti da razlikuješ jeftine pristojnosti od iskrene privrženosti, da prepoznaš njezine višeznačne i bogate okuse, njeno dugotrajno i nježno sazrijevanje – ili jednostavnu činjenicu da je svako kušanje dvostruko slijepo.

(ubaci inspirativni citat o prijateljstvu)

neke tajne su prestrašne

neke istine moraju ostati konci

utkani u krajolike na goblenima,

neprimjetne među ružičnjacima

i plavim pticama

omeđene, ukroćene kićenim

zlaćanim okvirima od iverice

o nekim se stvarima naprosto ne govori

nitko nikada ne spominje poderane

najlonke ili kukuruz šećerac

među zubima, kljukaste noseve,

dlakave pazuhe, naslage sala koje bježe

preko rubova uskih

traperica besprijekornih šavova

koje samo mali prstići mogu našiti,

rasu – ili činjenicu da je netko proziran

da nestaje, da gotovo da više nije tu

i da želi da ti nisi tu

morala bih te se sjećati, znam

dok brojimo jedni drugima zube

kao dokaze kome je draže vidjeti koga

konzervirani osmjesi nemaju rok trajanja,

kažu,

no što kada usta počnu odumirati od stalne potpore

kada štake zabodene u njihovim kutevima

od golicanja postanu svrab

kada s jezika sipi samo sitna piljevina?

nema prihvatljivih oblika društvenog

nepostojanja, ali postoje priručnici

koji će te podučiti kako koristiti

sjajne površine i dim cigarete.

poglavlje prvo:

ni ne pomišljaj reći da se osjećaš

poput najposuđivanije knjige

u knjižnici, da je nakon godina čitanja

tinta ostala razmrljana na brojnim

jagodicama, da je nečitljivo

sve preostalo.

ni žao mi je

ni čini se da ništa nije ostalo

iako ponuda uvijek traje

do isteka zaliha

iako svaka vreća uvijek ima

svoje dno

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju i prozu na hrvatskom i engleskom. Dio je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine te je kao članica sudjelovala u javnim čitanjima. Dvije pjesme su joj objavljene u H.O.W Journal-u te kratka priča kao dio projekta Narrative Witness (IWP). U studenom 2014. godine pokreće online magazin za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

Vizual: Magdalena Modrić