Moja se ljubav spušta po stepenicma

 

Moja se ljubav spušta po stepenicama

Pokraj trkaćih konja

Koji se pretvaraju u svilu

Netko vrši atentate na krošnjama

Ljubav je meta koja

Pada na sjenke gelendera

Ja se rukujem s oblakom

Pokušavamo se dogovoriti oko kiše

Svakog kasnog kolovoza

Pokušavam izbjeći kišu

I ranjene vinograde

Ne želim da se blato

Pomiješa sa cipelama

Cijelo se selo trudi

Izbaciti duhove iz svojih dvorišta

Seoski momci zapleli su se u ukosnice

Njihove djevojke zaplele su se u ljeto

Moja ljubav iskašljava Sunce

I izdiše Mjesec

Čuva zvijezde pod noktima

Ujutro su svi prijatelji

U podne su znanci

Poslijepodne poznanici

Predvečer stranci

U ponoć smo svi neprijatelji

Poslije ponoći

Otvaramo novo poglavlje

Crvenog i crnog

Kao butelju prašnjavog vina

Moja ljubav redovito ispije

Samo jednu čašu

Zatim se umori

Dok ja sa škarama u ruci

Izrezujem snove iz starih novina

Cijelo se selo pravi

Da do nas vijesti ne dolaze

Da nas svijet ne može prepoznati

Moja ljubav ne zna kad laže

A ja ne znam kad govorim istinu

 

 

Neprijateljski sudar u tmini

 

Pišem ti da te obavijestim

Da mi tvoje usluge više nisu potrebne,

Opet sam mlad, opet sam nov i nepogođen,

Planiram biti brz i uvijek u pokretu kao i ranije,

Vidiš, zapetljao sam petlje i sad ih ne namjeravam

Otpetljavati samo zbog tebe

I ne da mi se objašnjavati ti kako to funkcionira.

Iz tvog je kovčega izašlo to što je izašlo

I ispalo to što je ispalo,

Nešto na mene i moje najbliže,

Nešto na ulicu i grad,

A nešto se bome prosulo i po tebi

I ti to jako dobro znaš.

Ne moraš sad nijekati, svi smo bili tamo

I svi smo vidjeli koliko te to pogodilo.

Bilo kako bilo, to više stvarno nije bitno,

Svi smo dobili i izgubili nekoliko puta

A onda se stol prevrnuo i prestao surađivati.

To je jedina bitna istina,

Sve ostalo može se pripisati dječjim bolestima…

Oh, i još jedna stvar,

Ona lakrdija koju je Juda izveo prošli tjedan

Za onaj sitniš bila je užasno neukusna

I nikog nije naročito impresionirala

(I ja nisam imao ništa s tim

Koliko ti to puta moram ponoviti?)

Ali ovo je deset puta gore,

Nemoj to zaboraviti prenijeti svojim naređenima

Gdje god oni u ovom trenutku bili.

Također, poruči im da prestanu

Ostavljati svoje noseve ispred mojih vrata

U nadi da će nešto nanjušiti

Inače ćemo malo drugačije razgovarati.

Iskreno i s dužnim poštovanjem,

Kristian Komorčec.

 

Kristian Komorčec rođen je 1992. u Zagrebu gdje trenutačno i studira komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Osim poezijom, bavi se glazbom i filmom, a napisao je i nekoliko kratkih priča. Kontakt: dylandog224@gmail.com

Fotografija: mahsa_mz66