[ONISM] – im., Frustracija izazvana time što si zarobljen u samo jednom tijelu koje obitava na samo jednom mjestu u svakom trenutku. Poput stajanja u zračnoj luci ispred ekrana s odlascima na kojem trepere neobična imena mjesta kao tuđe lozinke,... Continue Reading →
Ovog 29.10. smo mi spisateljice i pjesnikinje iz Sarajevo Writers' Workshop-a pozvane da učestvujemo u 54. Sarajevskim danima poezije. Smatrala sam prikladnim da ću provesti godišnjicu svog prvog dana van maternice sa kolegicama od tastature i čitati misli trasformisane u... Continue Reading →
Ja nosim kese teške kao noći u kojima su nastale. Nabubrile i potamnile, kao mrak dok su se u njih trpala moja Voljenja, Željenja, Nadanja, Žaljenja, Kajanja, svi moji snovi, pogrešna skretanja, putevi što vodiše nigdje, sva vraćanja i ponovna... Continue Reading →
U crnim danima moje ime nije ispisano ni na jednoj stranici mog života. Autori priča su ljudi koje poznajem samo u momentima kada se predstave: ‘’Zdravo, ja sam tata.’’ ‘’Ćao, ja sam mama.’’ ‘’Luđakinjo, mi smo ti sestre.’’ ‘’Pogledaj se... Continue Reading →
