*** Nije se ranije dešavalo da nisu dovoljne riječi. Bivalo je lijenosti, depresije, očaja, potrebe da se nikome ne kaže ništa. Ali riječi su uvijek bile konac kojim se emocija prišiva za stvarnost. Sada ih nema. Sadašnjost je nepretočiva u... Continue Reading →
Vraćajući se kući, Keinezehen još na stubištu začuje dječji plač. Popevši se na svoj kat, ustanovi da jecaji dolaze iz njegova stana. Susjedi su se okupili, na hodniku je vladao metež. Proguravši se kroz gužvu, pokuša otvoriti vrata, no neuspješno.... Continue Reading →
(odlomak iz romana „U zoni“ Lamije Begagić) - Uzmi nam tog mekšeg paradajza, za sataraša – dobacuje mi mama dok naoružana sa po tri kese u svakoj ruci odlazi grabiti današnji ulov voća i povrća: luk, paprike, salata, nektarine, breskve,... Continue Reading →
Biti ili eksplodirati Brže-bolje sklonim se s vidika potencijalnim tračerima i znahorkama. Preda mnom puteljak. Spušta se i zavrće prema Uni. Jedan dan pomislim da je nepodnošljiva, odvratna, da bi bilo unosno iskoristiti je za hlađenje nuklearnih reaktora, a... Continue Reading →
Vlatka Planina rođena je 1984. godine u Zagrebu, gdje i danas živi. 2010. godine diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao profesorica engleskog. Objavila je dvije zbirke poezije na hrvatskom jeziku i jednu zbirku... Continue Reading →