Petama je žestoko kao i uvijek udarala o pod i mogao sam znati da je blizu. Bilo je mračno u hodniku i zato su se koraci čuli duže no inače. Sve zbog računa koje bih odložio na policu i zaboravio. Kroz poluspuštene rolete je prolazila blaga svjetlost s ulice.

Često zaboravljam stvari. Pa i sad primjećujem dogorjelu cigaretu na noćnom ormariću, ostavljenu prije no što sam se zagledao kroz prozor i koncentrirao na korake. Ušla je tiho kao i uvijek, kao da me nema i tek kad mi je prišla sasvim blizu, pozdravila me snažnim stiskom ruke i poljupcem u lice. Morala se popeti na prste, to mi se dopadalo.

Katkad zamišljam da je slijepa i da me zato pozdravi tek kad mi je sasvim blizu. Glupost. Imala je neviđeno jak stisak. Često bih se zamislio nad tim. Zamjerao sam joj što mi nikad nije pružila ni jedan pogled prilikom pozdrava. Nije da krijem, ili nešto, bila je to žena s kojom sam spavao, ponekad. Između tih ponekad, često se vozim vlakom i pretvaram da sam netko drugi, prilazim ljudima i izvalim nešto kao „Idem na posao, ja sam advokat.“ Uglavnom samo odmahnu glavom ili rastegnu usiljeni osmijeh preko lica. I onda pomislim kako me moraju smatrati veoma lošim kad se vozim vlakom, a ne autom veličine mog prokletog stana, pa nastavim „Nije da nemam auto ili nešto, samo pokušavamizbjeći gužvu.“ Ali gužve nije bilo, nikad je nije bilo. I onda kad dosadim sam sebi, izlazim,tražim neki drugi vagon, neki bolji život.

Prokleto odijelo. Uvijek nosim prokleto odijelo. I kratko sam ošišan. Zato i uspijevam uvjeriti ljude kako imam prokleto dobar život. Često se smijem tome. Sjedim na prozoru i smijem se, tako histerično, a onda pretrčavam metar od ormara do kreveta, nekoliko puta, brže, brže i brže. I padam. Prepuštam se hladnoći poda, puštam da me guši prokleti dim duhana i čekam. Trudim se čuti korake. Ali ne čujem ih, ne čujem ih već neko vrijeme.

Antonia Čondić rođena je 16. travnja 1999. u Zagrebu. Polazi Osamnaestu gimnaziju. Prvi pt objavila  je kratku priču u Odjecima 2011. godine. Piše na hrvatskom, engleskom i  njemačkom jeziku. Autorica je stotinjak pjesama, tridesetak kratkih priča, a okušala se i u dramskim tekstovima. Stvara pod utjecajem Clemensa Mayera i Raymonda Carvera. Trenutno radi na izdavanju svoje prve knjige.

Fotografija: eosmay