E. su četiri puta vratili natrag u bolničku sobu prvi put da spava drugi put da sanja treći put da pjeva četvrti put je bio kao da i nije bio jer to nije bila E. koja se vratila u bolničku... Continue Reading →
jesen može doći u ovo krotko srce sa glazbom što šušti u smiraju dana, sa maglom što pada na purpurne staze, na lisnate staze napuštenog ljeta, sa kišom u jutru i paučastim zrakom i zlaćanim venama neba. neka dođe jesen,... Continue Reading →
Zamislite sljedeće - muesli na veliko, vodka iz slavine. Jedna berlinska prodavaonica u kojoj nema pakiranja mogla bi promijeniti svijet. Ako želiš mlijeko ili vodku proizvedenu tu u Berlinu, ponesi boce. U prodavaonici ‘Originalno nespakirano’ nema kartonskog ili vakum pakiranja i... Continue Reading →
Ruke dok držim zgrčene, kao ovaj papir savijene u bespovrat, razmišljam. Ne lomim parče papira, i ispravljam ga bolje nego papirnate svjedoke suza. Rukama osjećam stvari u tami, dok očima diktiram strah od nepoznatih, stolica, igrački na podu i šminke... Continue Reading →
U crnim danima moje ime nije ispisano ni na jednoj stranici mog života. Autori priča su ljudi koje poznajem samo u momentima kada se predstave: ‘’Zdravo, ja sam tata.’’ ‘’Ćao, ja sam mama.’’ ‘’Luđakinjo, mi smo ti sestre.’’ ‘’Pogledaj se... Continue Reading →
Nisam htjela to da vidim, ali, eto, popriječilo se kao gorki, nesažvakani, nezreli, pomalo kvrgavi badem u grlu suhom, presuhom za pričalicu. Gledam ja to u oči, onako iz dubine, kao u šahovskog protivnika hladnog, ali saosjećajnog. Šta li je... Continue Reading →
Odjednom se osjetila samom, odjednom je shvatila da razgovor s kćerkom nikad nije ovako zamišljala, shvatila je da njihova šutnja ne znači nikome ništa osim njima dvjema. Večer je, grad je prazan, petak je uvečer, praznik i svi su otišli... Continue Reading →
ne-ma.net 