Dan nije bio povoljan za kupovinu. Iznenadna hladnoća u aprilu je sprječavala kupce da raspoloženi, zajedno sa cvrkutom ptica, dođu na pijacu po svježe povrće. To za simpatičnog zelenara Muzafera nije bilo dobro. Ali ionako je bio previše zabrinut da se bezbrižno osmjehuje svim kupcima i zagovara kvalitetu uvezenog patlidžana. Bilo mu je svejedno za patlidžan i da li će se prodati zajedno sa dvije kištre paprika. Čak ih nije ni pokrio da i zaštiti od zime. Sjedio je na stolici iza svog štanda  i gledao u prazno. U jednoj ruci mu je bio mobitel  a u drugoj zapaljena cigareta. Upravo je završio razgovor sa Seidom. Hazim je još uvijek bio u lošem stanju. Seid mu je rekao da se sporo oporavlja i da još uvijek bunca.

” Jadni moj Hazim”- pomislio je Muzafer.

Za tren se uhvatio kako razmišlja kako ni on a ni Hazim nemaju nikoga svoga. A ni Seid. Oni samo imaju štandove i sami sebe. Zbog straha od vezivanja Muzafer je ostao sam. Uvijek se bojao odlazaka i razočarenja. Pričao je često kako to nije dobro podnosio. Ništa ga nije moglo natjerati da se veže za nekoga i pokuša ostvariti vezu u životu pa čak ni onda kad mu je njegov dobar drug Avdo oteo djevojku ispred nosa. Često je o tome pričao poslije dvije ili tri čašice i hvalio se  time da je ipak ta djevojka bila zainteresovana za njega. Iako je sam ostao svojom voljom nikad se nije bunio. Bio je uvjeren da na svoju sudbinu kakva je sada nije mogao uticati te se prepustio. U svoja četiri zida si je znao priznati da na štošta u životu nije bio spreman.  Život je svio oko štanda i posla. Bio je miran jer je imao ipak neku obavezu. Njegova obaveza je bila da oraspoloži ljude koji su trčeći od jedne do druge obaveze svraćali na njegov štand po svježe povrće te razmjenjivali pokoju riječ sa Muzaferom. Trudio se da ih šalama i osmjehom oraspoloži. To je bio njegov život. Uveseljavati druge makar i na tren.

***

 

Nekoliko sati ranije Muzafer je sjedio nepomično zureći u svoj mobilni aparat. Čekao je da ga pozove Hazimova komšinica i saopšti makar jednu dobru vijest. Ona je trebala naći Hazimovu knjižicu, donijeti je Muzaferu a on je trebao probati ovjeriti knjižicu kako bi zadržali Hazima u  bolnici.

” Hajde, jadna ne bila, hoćeš nazvat’ više?”- drmao je telefon u ruci svom snagom kao da će to ubrzati nešto ili skratiti njegovo čekanje.

” U jebote, možda se  i pokvario”- gunđao je Muzafer i zavirivao svoj stari mobitel  kao luđak koji traži manu svemu i svačemu. Nije ni primijetio da ima mušteriju.

” A ljudi moji, pa joj, ja komšinice i velahavle stvora, pa de bona nazovi. A Bože me ti zakloni, tamo čovjek dušu ispušta a ona Bog zna šta radi…”

” Ko umire?”

” Uh! Šta? Ko? Uh oprostite gospođice, ja vas nisam ni primijetio, eto u kakvu brigu sam se uvalio. Ovaj, oprostite još jednom, šta mogu da vam ponudim danas?”

” Baš mi je žao to ćuti, oprostite što ja ovako upitah niotkuda, ali stajala sam kod štanda dovoljno dugo, pa sam se i ja nekako od vaše brige zabrinula… Je li vam mogu ikako pomoći?”

” Ma nema potrebe draga gospođice. Znate, ja čekam jedan važan telefonski poziv i eto tako, ne volim da čekam, onda se unervozim, ma znate kako to ide…”

” No dobro, ako mogu samo da vam ukradem jednu sekundu…”

” Slobodno, ja i ovako čekam, recite.”

” Mene zanima, pošto vidim da ste vi danas sami na oba štanda, gdje da pronađem gospodina Seida. Znate on mi je obećao da će se raspitati za jednu knjigu koju želim da kupim od Hazima…”

” O, draga gospođice…?”

” Sandra, zovem se Sandra”

” Drago mi je Sandra, ali nažalost danas ni Seida ni Hazima nema. Znate zato sam ja sam i zabrinut. Hazim je završio u bolnici, a Seid je s njim jer smo nas dvojica  jedini koje on ima…”

” A nema nikoga od porodice?”

” Pa eto, ispade da je sam. Ni mi to nismo znali dok se nije ovako teško razbolio. I eto sad čekam da  me nazove njegova komšinica i da odem po Hazimovu knjižicu… Ma vjerujte mi, ne znam gdje mi je glava ovih dana…”

Poznata melodija na starom mobitelu je prekinula Muzaferovu   opširnu jadikovku.

” Uh, evo je! Oprostite, moram da se javim.”

Zajapurenog lica i objema rukama je pritisnuo mobitel na desno uho te osuo paljbu na komšinicu.

” Pa đes’  jadna ne bila više? Ha? Šta kažeš? A našla si? Joj kraljice, eto me odmah, haj, jah, jes’, ma jes’ zvao me je, dobr-o, dobro dobro je, ja….”- cupkao je Muzafer s noge na nogu jedva čekajući da prekine vezu i da trči po knjižicu.

” Jah, jah bona haj’ više sad’ ću doć’ pa ću ti ispričat’…a majko moja, a žene, bona život je u pitanju, haj’, dobro, eto mene, haj’ zdravo.”

Vidno iznervirani Muzafer se patio da svojim debelim prstima pritisne tipku sa crvenom slušalicom.

” Hajde prekini, ja krntije od telefona majko mila…”

Postiđen svojim ponašanjem i prevelikom nervozom Muzafer se okrenu prema gospođici te otpoče svoje izvinjenje.

” Oprostite, ja ću sada morati otići do komšinice da preuzmem tu knjižicu, možete vi doći kasnije, ako vam je tako zgodnije, šta kažete?”

” Pa ako vam se žuri, ja sam s autom, mogla bih vas odvesti, čujem da je pitanje života i smrti?”

” Pa to bi bilo najbolje, ali ne bih da vas ja zamaram, uzet’ ću ja taxi.”

” Ma nemojte molim vas, ja bih rado da vam pomognem. Evo ja insistiram.”

” Pa dobro, baš vam onda hvala, ne znam šta da kažem… Evo samo da ja prebacim ceradu preko ovog povrća i da javim Sakibu da mi pričuva štandove… Eto mene…”

U nekoliko hitrih pokreta Muzafer prebaci ceradu preko robe i zviznu tako jako da je Sandra instinktivno pokrila uši od zvižduka. Vikao je i mlatarao rukama dok se sporazumio sa Sakibom. Okrenuo se i promijenio svoje ponašanje.

” Eh draga gospođice, možemo krenuti.”

” Odlično, parkirala sam auto preko ceste.”

 

Naida Muratović Avdović

Naida je rođena u Sarajevu gdje je i magistrirala engleski  jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Bavi se naučno-istraživačkim radom te piše prozu i poeziju na bosanskom i engleskom jeziku. Njeni radovi su se pojavili u H.OW. žurnalu, zbirci Međunarodnog spisateljskog programa  pri Univerzitetu u Iowi, te u zborniku radova Prve internacionalne konferencije jezičkih i književnih studija pri Alfa Univerzitetu u Beogradu. Aktivna je članica Sarajevo Writers’ Workshop-a.  Trenutno radi kao profesorica engleskog jezika.

Fotografija: Kiribane  https://www.see.me/profile/kiribane/post/4183403?tab=image