Patina

 

Lako ćeš živjeti

U svojoj zoni komfora

Nečujan poput afričkog jauka

Daleko od očiju, daleko od prozora

S dragom knjigom ispod mekog jastuka

Opijen večernjom svježinom

I zaljubljen u svoje rebro

Padat ćeš u krevet kao zvijezda

I spavati pod mahovinom

Sve, sve to mogu razumjeti

Ali kako ćeš umrijeti?

 

Omaž

 

Na tragu spomenika i parkova

Beskućnici i mentalni bolesnici

Postali su simboli velikih gradova

Nebo nije bez razloga iznad nas

U presahlim stomacima vri grijeh

Ljudi osluškuju boga u sebi

I njegov glas

Podsjeća na smijeh.

 

Velika depresija

 

Ako ti opstanak

Postane svrha

I svaki plod, energija

Mjesec, noćna rasvjeta

Što jednako sija

Za svakoga

Jednom nogom si u paklu

Astronomi su uvijek na putu

Da pronađu tvog boga

Kako hoda po slomljenom staklu.

 

Tajna

 

Tek kada ništavilo iz koga si potekao

Postane utočište za gladne ptice

Iz tvog neshvaćenog duha

I vjetar što ti miluje lice

Pronese miris neposluha

Kroz tvoje usnule želje

Spoznat ćeš mudrost

Kojom odišu samrtne postelje.

 

Boris Marić (Brčko, 1981.) Piše poeziju i prozu. Objavio je dvije zbirke pjesama u izdanju biblioteke Nova riječ (‘Jedan’ 2012., ‘Uvod u san’ 2016.). Pjesme su mu prevođene na češki, danski, slovenački, makedonski, njemački i engleski jezik, te objavljivane u brojnim štampanim i elektronskim časopisima za književnost i kulturu, među kojima izdvaja češki časopis Tvar, bosanskohercegovačke časopise Riječ i Naslijeđe, beogradski Beton, inđijski kulturni Kandelabar, zagrebačko Društvo živih pjesnika, crnogorski ARS, makedonski RAST te slovenački Poiesis.

Fotografija: Eric Schmuttenmae