ŠESTAR

 

Jutra su bila pravokutne poljane

na kojima sam izmišljala različite vrste vatre.

 

Sjekira je stvarala užarene zmijaste

procjepe na prozorima.

Škare su palile rubove konjskih spavaćica

kako bih noćima lijegala u umjerene dane.

Šestare je dopalo najveće slavlje, da opkoračuju

vatrenim pogledima Zemlju,

dobivenu zamotanu

u sunčevu foliju.

 

Jednom pred zoru, izbacili su moju sjekiru,

moje škare i oba moja šestara.

 

Mene su proglasili bezopasnom

i dopustili mi da zatvorim vrata.

 

 

ZVUK

 

Jutros sam u snu uspjela zvučati

kao mehaničko biće. Ton mi je svijetlio

u tisuću maternica

 

koje su letjele iz mojih usta. Probudila sam se

i živim u zvučniku,

prozor mi vibrira kamionima

 

koji prolaze cestom. Tragovi su mi savijeni

kao sirene na glavnim trgovima.

Protegnula sam se i tražila publiku da posvjedoči:

tu sam sunce u obliku konjića,

živim u vunenom jajetu.

 

Povoji su nepropusni svjedoci želje

da izletim u žilice

na listovima slobodnog bilja. Jutro je

 

želja da me nema

kao da se glazba nije dogodila.

 

 

Marija Dejanović  rođena je 1992. godine. Objavljivala je pjesme u raznim časopisima (Poezija, Forum, Republika, Zarez, Fantom slobode, Riječi itd.), zbornicima i na internetskim portalima u regiji. Za rukopis Bilješke za vodvilj o ozbiljnim odlascima (nož, sunce, tanjur) bila je među pohvaljenima na natječaju za nagradu Goran 2015. godine, a za rukopis Migrena u tlu 2017. godine. Nagradu je osvojila 2018. godine s rukopisom Etika kruha i konja. Osim poezije, ponekad piše i prozu, kritiku i dramu. Studira komparativnu književnost i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ponosna je članica Inicijative za feministički Filozofski. 

Izabrane pjesme dio su ciklusa “Sunce u obliku konja”.

Intervju s Marijom pročitajte ovdje.

Fotografija: Neal Fowler