1. Nedostaje tu dubine 2. Koliko se dugo nisi sklupčala u jaje sasvim se smirila savila nožne prste uhvatila se za rub nagnula se tijelom oči držala otvorene osjetila klor i hladnoću vidjela samo bijele pravokutnike 3. Zadnji put kad... Continue Reading →
Željela sam da svaki moj korak prati zveckanje zvijezda kao da su pikule u mome džepu dobro skrivene. Željela sam da svako jutro iz džepa izvadim svoje malo Sunce pa da, sebično, samo mene grije. Željela sam da svaku večer... Continue Reading →
Gotovo da nema osobe koja nije odrasla uz bajke, koje su jedna od rijetkih stvari koje povezuju djecu svijeta kroz vrijeme. Iako će mnogi pomisliti da 'priče za djecu' i nemaju neku vrijednost osim što služe roditeljima da zabave i... Continue Reading →
17. juli 1968. Skoro je tri mjeseca prošlo a od Hazima nema nikakvog odgovora. Čak i nakon svega što sam mu u tom pismu napisala, on se nije javio. Danima sam se pitala da li je kakvo pismo stiglo... Continue Reading →
ideja je došla spontano ili možda iz potrebe; bilo kako bilo napravio sam još jednu kavu zapalio cigaretu i počeo sastavljati plan za zdraviji život. toliko o ideji toliko o meni toliko o ovoj situaciji. jebi se. Gašpar Fotografija: https://www.see.me/profile/mdujava77/post/3627786?tab=image
Prvi dio možete pročitati na https://ne-ma.net/2015/01/29/o-nama-razgovor-besmrtnika/ * Vrijeme nježno leti. Život je spokojan ovdje. „Kako lijepa mlada dama.“, pohvali me ljubičasti. Zahvalim se na komplimentu i nastavim trčati i plesati preko crveno-žutog lišća. Vjetar raznosi moju smeđu, dugu kosu i sve... Continue Reading →
Nisam sigurna gdje sam. Jedva sam sigurna šta sam. Sumnjam u ono što mislim da znam, ali mi ni ta sumnja nije važna. Ovo mjesto mi je nepoznato, ali ne strano. Logično je da postoji. Nemam potrebu da preispitujem njegovo... Continue Reading →
Obukao je stare patike i ponio sa sobom stari kofer. Na putu od stana zastade jednom, te pogleda u prozore. Čisto onako iz navike. Nije sad da ga je neko gledao sa njega. Nego eto tako, samo iz navike. Okrenu... Continue Reading →
„Otkopavaj.“ „Šta misliš šta radim kojeg vraga? De pomjeri se i ti malo.“ „Gladna sam.“ „I ja sam, pa? Diži se.“ Dvije izdužene sjenke su puzale po kamenim pločama obasjanim mjesecom. Pun je mjesec ove ljetne noći. To su čekale.... Continue Reading →
Nisam htjela to da vidim, ali, eto, popriječilo se kao gorki, nesažvakani, nezreli, pomalo kvrgavi badem u grlu suhom, presuhom za pričalicu. Gledam ja to u oči, onako iz dubine, kao u šahovskog protivnika hladnog, ali saosjećajnog. Šta li je... Continue Reading →
ne-ma.net 