6 STUPNJEVA POVEZANOSTI

U prosjeku postoji šest stupnjeva odvojenosti,

šest karika koje nas spajaju

i koje nas razdvajaju,

koje mi omogućuju da poznam tebe koga

još ne poznajem, barem ne po imenu.

Jednog dana znat ću tko si

i znat ću koja ti je nijansa neba najdraža dok

zajedno gledamo najljepši zalazak Sunca

sjedeći na morskim orguljama u Zadru.

Znat ću kako se smiješ kad se sjetimo šale koju smo

čuli od gondolijera u Veneciji.

Znat ću jedeš li sushi pravim redoslijedom kad

jednog travanjskog utorka budemo sjedili u

kutku restorana u Tokyju.

Možda ćeš mi reći da zapravo uopće ne voliš crvenu boju kad

budemo hodali Crvenim trgom u Moskvi.

Kad budemo šetali Gangnamom u Seoulu i

zamišljali sebe u bogatim stanovima, znat ću

želiš li zauvijek ostati u onoj kući koja nas čeka kad se vratimo.

Sjetit ćemo se gdje smo bili onog 11.9.2001.godine dok

budemo prolazili taksijem ulicama New Yorka.

Znat ću koji okus sladoleda najviše voliš, i

znat ću za koga navijaš kad jednog dana

u Španjolskoj budemo gledali El Clasico.

Znat ću koliko ti je dubok glas dok odsutno

pjevaš stihove svoje najdraže pjesme

vozeći beskrajnim cestama našeg zajedničkog putovanja.

U prosjeku postoji šest stupnjeva odvojenosti

šest karika koje nas spajaju i koje nas razdvajaju,

koje će mi omogućiti da upoznam tebe –

jednom kad dođe naše vrijeme.

*Poslušajte Katarinu kako čita ovu pjesmu*

OTOK USRED KOPNA

 

Ti si moj otok usred kopna

skriven pod zavjesom magle,

tek obrisi se naziru pod

gustim velom nesigurnosti, i

jedna želja neizrečena

zauvijek će ostati ono što jest –

neizrečena.

Nikada pomišljena, a ipak živa,

u kutku skrivena

ispod debelih naslaga silom

skupljene prašine koju je

nemoguće obrisati jer,

ono što nije moguće ne smije se pokazati.

Ne vodi uspjehu.

Ne donosi moć.

Ne donosi sigurnost.

Ne donosi ništa, a sve je.

Ti si moj otok usred kopna

skriven pod zavjesom magle,

tek obrisi se naziru, i

znam gdje ću te naći kad

nestane gusta koprena nesigurnosti,

kad se smiri more, i

lađe zaplove.

*Poslušajte Katarinu kako čita ovu pjesmu*

 

PITANJE

 

Terasom se širi miris kave

žamor ljudi i šuškanje novina

jedno pitanje visi u zraku.

Ne znam koji odgovor ponuditi

stoga šutim i smiješim se jer

Sunce je visoko iznad nas i

ništa nije važno

osim svega.

*Poslušajte Katarinu kako čita ovu pjesmu*

IZVOR RIJEČI

 

Izvor riječi

vrelo buja

voda probija

nosi

divlja

riječi kovitlaju

riječnim koritom

vječno, uvijek

kada vidim tvoje oči

nadiru

žele slobodu

ne mogu ti reći

ono što ne žele

kap, kap, jedna za drugom

kaplju

probijaju brane

ruše mostove

nemirno putuju da

dođu do tebe

*Poslušajte Katarinu kako čita ovu pjesmu*

Katarina Drenovac, rođena 1995. u Našicama. Trenutno studira španjolski i francuski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru, gradu u kojem i živi. Rutinu svakodnevice razbija igrajući se riječima.

 Fotografija: Richard Gray

 

 

Oglasi