1 nasrtljivi zvuci periferije i slučajni, usputni razgovor. zaokružile se praznine u pritajenu ljubav. u naručju, neokrznuto, talog nečeg blaženog upija slad narančina soka. povuci zadnji dim, duboko, snažno, kao da je doista zadnji. zatomljeni Bog vapi bijelom bukom. brod.... Continue Reading →
Tati umjesto partije šaha Pišem ti pismo u šniti kruha, pismom tvoje generacije. Poslije sljedećeg naraštaja, budiš se bez budilice. Umjesto partije šaha i folije iz pileće salame. Bunim se svakog jutra dok me mehanički pitaš kako sam. Još uvijek... Continue Reading →
Verzija i poslije nas ostarjet će sve na starom kontinentu i stajat će tako dok ne nestane i stareži i kontinenta u razjapljenim ustima središta Zemlje a okolo šumit će more, skrivati europeidu za neke humanije i puno jednostavnije humanoide... Continue Reading →
KAD MI SE JUTRO ZALIJEPI ZA KOŽU uvijek me iznenadi kako sivo u jutro može biti toliko sivo da bih ustala prvo sam odgrnula teškom mukom jutro sa sebe pa tek onda plahtu je li ikad itko izvagao jutro u... Continue Reading →
1. Nedostaje tu dubine 2. Koliko se dugo nisi sklupčala u jaje sasvim se smirila savila nožne prste uhvatila se za rub nagnula se tijelom oči držala otvorene osjetila klor i hladnoću vidjela samo bijele pravokutnike 3. Zadnji put kad... Continue Reading →
Željela sam da svaki moj korak prati zveckanje zvijezda kao da su pikule u mome džepu dobro skrivene. Željela sam da svako jutro iz džepa izvadim svoje malo Sunce pa da, sebično, samo mene grije. Željela sam da svaku večer... Continue Reading →
Dovoljan je vrisak i igra počinje: sad se rastočava pred nama svijet, spremno ljušti svoja ljuskasta lica, u žiži zjene otkriva sklupčanu čamotinju. Svlačimo s njega sedam kaftana i odmotavamo u sedam kolutova zamotanu tajnu. Umoran... Continue Reading →
Na modroj pučini trepere kao svici, razbijena jata mojih nerava. Sjećanje i košmar sad su razmijenili saznanja. Čini mi se, jednom sam usnila ovaj strah, jednom sam ga oćutala među rebrima, jednom su moji očni kapci cvokotali u lelujavoj gomili... Continue Reading →
Motao sam cigarete. Svijetlost i tama smijenjivali su se svakih par minuta. Bilo je podne. Sunčeve zrake prodirale su kroz zavjese, pa bi nestajale. Svjetlo – tama, svjetlo – tama. Kao moj život, samo ubrzano. Kod mene tama je duže... Continue Reading →
Kišnica u žljebovima Nisi ti kišnica u žljebovima. Za tebe su slapovi i more I zrikavci u zoru I hladne zvjezdane noći. I kad si ti to volio meko? Ne pravi se lud, Zar ne vidiš da režeš Kao papir... Continue Reading →
* nepristojno je pričati punih usta! tebe * ježio se jež na jagodicu moju gumeni bonbon * kao dječak u maslačak puhnuo si u mene da sam se razbio svom težinom porculanskog slona. * vibrirajući titraji telefona... Continue Reading →
Bili smo na Gornjem gradu. Nebo, tamno, pred kišu, Bilo je kao poklopac nad gradom koji je kuhao od ljetne vrućine. Pričala je o milijun nebitnih stvari. Sparina je gušila Trg, Jurišićevu, Petrinjsku, Gundulićevu, Zrinjevac, Glavni kolodvor, Novi Zagreb. Otvorio... Continue Reading →
Puls grada najmirniji je noću kada ga se u ponoć poput nabujalog tijesta presječe oštricom noža. Stišaju se gromoglasni urlici gužve i iz utrobe trojanskog konja pred nas počinju iskakati čudovišta od selotejpa. Dugo ćemo njegovo prazno truplo čuvati u ladici... Continue Reading →
Montgomeryjeva žlijezda Čekam Čekam Čekam. Zanimaju me filmovi Zanimaju me kosturi Šta je to hren? Gubim se u magli I nestajem# Sataraš umorna sam boli me noga piški mi se nosi me žedna sam češkaj me... Continue Reading →
U spomen nedavno preminulom pjesniku Admiralu Mahiću OBNAVLJANJE Nigdje me nema. Negdje sam nestao na putu k sebi. O, ružo koja se rasipaš! Ispred smeđe zgrade predsjedništva pozdravljaju se dva stražara. Nad zgradom Predsjedništva, u daljini svjetluca planinski vrh.... Continue Reading →
ne-ma.net 