Trapez Razvukli su žicu preko krovova i ulice. Vidjela bi se s moga prozora ali sam okna zatvorila i navukla zavjese. Zavjese sam prvo oprala i ispeglala, a onda objesila gotovo žmirečki jer su razvukli žicu preko ulice. Škiljila... Continue Reading →
Vidi me na livadi VOLJELI SU SE NA DALEKO I NEKOJ bi GUSJENICI otkinuli po jednu nožicu svakim susretom i kad GUSJENICA 100% ohromi vjenčat će se ali je GUSJENICA 47% ohromila I NESTALA PA JE DALEKO POSTALO PUNO PUNO... Continue Reading →
FLUKTUACIJE Zvezdano nebo otključano je na prozoru ludnice Za svu lepotu koju ljudsko oko ne može da shvati zahvali se šizofreniji Koliko znanja je umrtvljeno izgubljeno drogirano do zaborava Previše informacija može biti pogubno samoubice radije ne bi o... Continue Reading →
Patina Lako ćeš živjeti U svojoj zoni komfora Nečujan poput afričkog jauka Daleko od očiju, daleko od prozora S dragom knjigom ispod mekog jastuka Opijen večernjom svježinom I zaljubljen u svoje rebro Padat ćeš u krevet kao zvijezda I... Continue Reading →
Crljenica A ponekad mogu tek čekati, Ne kao svjetionik ili gnijezda Ili trgovi noću Koji znaju da se ljudi Uvijek vraćaju Jutrom, I ptice i razbješnjelo More, Nego kao grumen Crljenice Na nekom od onih Sunčanih otoka, Koji nikad... Continue Reading →
KATALIZATOR Katlizator u glavi katalizator u srcu osjeti hrapavi šum panoramu zvučnih valova auskultacija života na tuđim prstima kemijska reakcija u glavi kemijska reakcija u srcu propedeutika za novo radno mjesto vječito rezervirano karton života i deklamacija u... Continue Reading →
Mostarska pjesnikinja Anita Pajević već je nekoliko godina prisutna na našoj književnoj sceni. I prije nego što su se počele nazirati konture njezina prvog pjesničkog rukopisa, ovjenčanog nagradom Mak Dizdar na prošlogodišnjoj književnoj manifestaciji Slovo Gorčina, ova se pjesnikinja periodično... Continue Reading →
tuge pod noktima ne znam otkuda ih dopremaju više jesu li došle iz afrika australija jesu li doletjele na skušama i somovimaili iz svih baobaba ovog svijeta izgmizale. svakako došle su u roju. umnožene. na promrzlu usnu. pred... Continue Reading →
6 STUPNJEVA POVEZANOSTI U prosjeku postoji šest stupnjeva odvojenosti, šest karika koje nas spajaju i koje nas razdvajaju, koje mi omogućuju da poznam tebe koga još ne poznajem, barem ne po imenu. Jednog dana znat ću tko si i znat... Continue Reading →
1. Nedostaje tu dubine 2. Koliko se dugo nisi sklupčala u jaje sasvim se smirila savila nožne prste uhvatila se za rub nagnula se tijelom oči držala otvorene osjetila klor i hladnoću vidjela samo bijele pravokutnike 3. Zadnji put kad... Continue Reading →
Željela sam da svaki moj korak prati zveckanje zvijezda kao da su pikule u mome džepu dobro skrivene. Željela sam da svako jutro iz džepa izvadim svoje malo Sunce pa da, sebično, samo mene grije. Željela sam da svaku večer... Continue Reading →
Dovoljan je vrisak i igra počinje: sad se rastočava pred nama svijet, spremno ljušti svoja ljuskasta lica, u žiži zjene otkriva sklupčanu čamotinju. Svlačimo s njega sedam kaftana i odmotavamo u sedam kolutova zamotanu tajnu. Umoran... Continue Reading →
Voljela bih znati Dokle sežu žice Kojima drhte moje Pjesme, jesu li nas Vezale? Nit od srca do srca? Voljela bih znati Jer, možda vežu nas Kao dva kraja gudala Nikad zajedno, A tijela im uvijek Zajednička melodija Bilo... Continue Reading →
