Vatra jasnog pripadanja
Što bi bilo kad bi bio
iskupljenje mojih snova
a ne zbilje
razmišljam tipično ženski
teritorij neprohodan pozerima bez iskustva
za izborane misli ne postoji kozmetička krema
htjela bih da se možeš zanijeti
kao i ja
poput davnog utorka u botaničkom vrtu
u neko davno proljeće kad su se mladi listovi gizdavili
iznad latinskih imena
zagazio si u jezero i spasio leptira na lopoču
poslije smo se satima smijali
tad smo spleli strasti u koloplet
i dali mu ime – poput biljke u vrtu
jabuka samonikla na početku divljine
čuvarica ognjišta za vlažnih monsuna
srca smo izdjelali u dvije posude
koje uvijek pronalaze način
da se preliju jedna u drugu
iznova putujemo istom stazom
i latinski nazivi su isti
usput stružemo blato s potplata
treba nam za opeke
da sagradimo dom i ognjište
u kojem gori
vatra jasnog pripadanja
Glineno nebo
Ona sam koja želi tvoju pjesmu
poeziju o očima boje šumskog meda
koja se voli ljubiti u pospana jutra
gledati u nebo od pečene gline
ona sam koja traži sebi sličnog
koji sluša i čuje
bez želje da me mijenja
ona sam koja ljubav iz romana živi
koja ljubavne pjesme odašilje na nepoznate adrese
živi u oblaku užarene tišine
i u ponoć pleše na kiši
ona sam kojoj sreća ne dolazi često
kad dođe ne otvaram joj vrata
njoj u inat oblačim tvoju majicu
i udišem mirise noći
danas je dobar dan
za herojski život običnog tempa
na stolu origami spremljen za tebe
nosi ga golub pismonoša
veteran tajnih ljubavnih poruka
ona sam u čijim očima miruju vulkani
osjeti njihov pepeo na usnama – ako se usudiš
i kistom na mom glinenom nebu
iscrtaj minijature ljubavi
Ladica budućnosti
Kiša izvana
ugasila je plam uljanice u mojim očima
i isprala tuge iza kapaka
poderani kišobran nije poslužio svrsi
pospremila sam želje i očekivanja
u ladice budućnosti
za vrijeme u kojem ćemo biti mi
da od našeg kruga načinimo osmicu
osam – volim taj broj
kažu predstavlja beskonačnost
a ja te želim baš tamo- u beskonačnosti
sačuvaj ključ od ladice
i drži ga uvijek
na dohvatnom i nevidljivom mjestu
Maja Šiprak je rođena u Sisku, a živi i stvara u Zagrebu. Amaterski se bavi fotografijom i astrologijom. Autorica je šest zbirki poezije: „Žena u Meni“ -2012.; „Kapi Života“ -2012.;„Usana Pečat“ -2013.; „Boje tvojih dodira“ 2014.; „Nebo je granica“-2014. I „Vatra jasnog pripadanja“-2016.Pjesme su joj uvrštene u brojne hrvatske i međunarodne zbornike. Dobitnica je brojnih priznanja, na području susjednih zemalja i zemalja EU.
Fotografija: danielhedrick