Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Sophie Fenella, Poetry

  You wanted it all   I get it now. There are many different ways of coming close to heaven, you say and I’m listening   but outside the angel is dancing on burning leaves and I’m wondering how long... Continue Reading →

Anita Pajević, pjesme

ja sam yo-yo (za tebe da budeš dobro)   jučer sam plakala od mirisa tvoje kose u jorganu umorna od toga kako mirišem kad dobijem popunjenu prazninu ključnih kostiju u džemperu istodobno pitam koji te dio maskuliniteta boli onaj dok... Continue Reading →

Foundation

I never played with a Sindy. She was my older cousin’s best friend though. I knew a Barbie once. But we never got along well. I’d see her occasionally. She never saw me though. I neither liked her nor disliked... Continue Reading →

Broji do deset

“Je l’ još brojiš?” "Aha." "Pa prave li pauzu?" "Ma jok, rokaju sad svako 30 sekundi, ali nema veze, hoćemo ići?" "Može, hej hoćeš ti s nama?" Okrenuli su svoja blijeda lica prema meni iščekujući odgovor. Očekivali su da se... Continue Reading →

Laki pogon (ulomak)

Biti ili eksplodirati             Brže-bolje sklonim se s vidika potencijalnim tračerima i znahorkama. Preda mnom puteljak. Spušta se i zavrće prema Uni. Jedan dan pomislim da je nepodnošljiva, odvratna, da bi bilo unosno iskoristiti je za hlađenje nuklearnih reaktora, a... Continue Reading →

Oprosti mi, Cho Cho-san Preda mnom skrivate svoje vratove kosom, ovratnicima tako lake za rezanje, meke, kao dječje, bez linija, i skrivate svoju bol i djetinje povrijeđen ego što su vas i oči od ulja i platna zaboravile: još malo,... Continue Reading →

Istina

Alma je zurila u naslov u vrhu zadaćnice, ispisan njenim krupnim, okruglastim rukopisom, zatim podvučen pa podebljan. Nisam trebala podvući, mislila je Alma, i pokušavala diskretno iskinuti list kako bi naslov napisala ponovo. Ruke joj se znoje, i već je... Continue Reading →

Vlatka Planina, pjesme

Crljenica   A ponekad mogu tek čekati, Ne kao svjetionik ili gnijezda Ili trgovi noću Koji znaju da se ljudi Uvijek vraćaju Jutrom, I ptice i razbješnjelo More, Nego kao grumen Crljenice Na nekom od onih Sunčanih otoka, Koji nikad... Continue Reading →

Biti odrasli čovek je ko vožnja biciklom

Samo kaj bicikl gori, sve oko tebe gori, i ti goriš jer si u paklu. Jednostavno, ke ne? "Došel sam ti reći da ideš u vražju mater i ti i tvoj bicikl. Požderi si ga," rekel bi Zvonko Špišić. Čini... Continue Reading →

“Cosmo” i četvrti val feminizma

Novi broj Cosma za studeni 2016. sadrži članak “Kako je feminizam postao HOT” o četvrtom valu feminizma u kojem će, prema prognozama uredništva, biti “jako zabavno i hot”. U najavi stoji da je “riječ na F opet […] svima na vrhu jezika,... Continue Reading →

Petar Mrazek, pjesme

KATALIZATOR   Katlizator u glavi katalizator  u srcu osjeti hrapavi šum panoramu zvučnih valova auskultacija života na tuđim prstima   kemijska reakcija u glavi kemijska reakcija u srcu propedeutika za novo radno mjesto vječito rezervirano karton života i deklamacija u... Continue Reading →

Dobar plan

Serafim Palić odlučio je ubiti susjedu. Ma dajte! Serafim Palić nije niti serijski ubojica,niti manijak i kako se ono kaže... Killer. Bože sačuvaj! On je po svojoj prilici obični  penzioner. Temeljito ispeglan i mrvicu preuredan. Inteligentan je, ali ne previše.... Continue Reading →

WEIRDICTION

“I wonder,” you said. “That doesn’t surprise me,” I answered. “How do you do this?” You were in the phase where you constantly had to lend an ear to your uncontrollable urge for searching. And now you were missing. “Baby,... Continue Reading →

Otoci, u snu

Otoci, u snu. Putovanja i druge ptice.  Pod ptičjim okom grabežljivi otoci zakrilili su sami sebe pa spokojni leže u tvome krilu, u dalekom snoviđenju, udaljenom od tebe kao otočanima postojanje. Polako vraća ti se govor kao nakon dugog puta,... Continue Reading →

Vladan Šipovac, pjesme

Mjesec nije veći od ostrva I Tvoj obraz na stolu. Crveni prsti pod krošnjom velegrada. Ishod nam je isti Dobro je kada se ne sjećam, kada zaboravim kuda sam pošao i gdje ću se okrenuti. Jer tada idem tebi. Ravno... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑