Papirnate barke Sklonjen u svojem plavom sobičku, Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Skrolam tamblerom, gledam lica savršenih djevojaka i savršenih dječaka, Tragam za mrtvim umjetnicima i njihovim tužnim biografijama, poneka mitska Sova izroni u tri ujutro zajedno... Continue Reading →
Pratila je posturu svog tijela u ogledalu dok je radila čučnjeve. Pola sedam je ujutro i sama je u teretani, ako se ne broji čistačica sa slušalicama u ušima. Za 30 minuta otvaraju, što znači da ostatak ekipe iz jutarnje... Continue Reading →
Cink i čaj Sve je tempirano I kuca po naredbi Glavne žile kucavice; A ja skrivam svoje bilo Ispod debele košulje Poput sitne kukavice. Prolazi vrijeme Bez pogleda na sat. Kucam žličicom po rubu šalice. Preostaje;... Continue Reading →
Postala si Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →
Ne znam može li se o tome pisati. Je li to netko nekada izrekao ili se u istom trenutku od težine utopio. Pomisliš da su riječi samo riječi. Skup slova. I jesu, sve su jednake, ali su neke ipak jednakije... Continue Reading →
moanin’ podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →
Ma, da bi reč rekla! Mi na selu, navek se mučimo i puno delamo. Stalno v pokretu. Naše je živlenje celodnevna teretana, jogging, šetnja oko pesa i njegve hižice, vežba i znojenje od jutra do večeri. Da bi bili siti,... Continue Reading →
Sat je otkucao pet popodne. Bilo je vrijeme. Morao je krenuti. Prošlo je manje od polovice radnog vremena otkad je primio poziv. Bio je kratak i formalan. Trajao je manje od minute. Nikome nije rekao što je saznao.... Continue Reading →
*** Kada ujutro otvorim oči Prvo umrem. Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →
Dvije godine ili dvadeset četiri mjeseca. Nije tako strašno. Marko je ovdje već desetu godinu, što opet nije tako strašno jer je još mlad. Ili je time strašnije. Marko je, srećom, u susjednoj ćeliji. Zamisli da je onaj ludi Perkonja!... Continue Reading →
POLJE Vremenski putnici stižu do jednog od devet ulaza u Polje. Narumenjeno, usnulo, romantično polje. Postoje svakakva polja na širokome svijetu: Higssovo, gravitacijsko, električno, magnetsko, elektromagnetsko, brojevno, atmosfersko, šahovsko, minsko. Ova zadnja dva su jedno te isto. Kamion je... Continue Reading →
10 I was eager to talk to Hannah and Mariam. I wanted to hear Hannah’s voice. I needed to hear about what she did that day. Did she go to the market with Mariam? I thought to myself all day.... Continue Reading →
©Višnja Vlahović
dani su zgušnjeni vagoni. jedino što mi preostaje je da se zasmijem. već zaboravljam miris šećerne repe čije se polutke kotrljaju po cesti, ali ne i strogu opomenu iz djetinjstva da se cvijet maka nikada ne bere. sentiment kupovine šećera... Continue Reading →
Čim su se doselili, baba je predložila da se rezervni ključ čuva u plastičnoj kantici sa štipaljkama za veš. Nikad nismo došli u situaciju da se njime i poslužimo, u kući nas je bilo taman toliko da u svakom času... Continue Reading →
