Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Mom didu

Sićan se; nekad smo bili moj dida i ja. Bija je to stari čovik, ali čovik s očima mladića koje su sjale tako živo u njemu ka vatra razbuktala u litnoj noći. Bila san njegova mala princeza kojoj je donosija... Continue Reading →

Djetinjstvo (Majci)

Miris toplog dlana U ritmu Slowfoxa, Utišava bujice, grmljavinom isplovljene, Na križ.   Ti nisi svojim glasom bojala prozore Svjetova podvojenih ličnosti, Koji su mi zaklanjali sunce svojim Plamtećim jezicima.   Nisi osluškivala valcere u mom vratu.   Bila si... Continue Reading →

Odlazak

Tijelo se privikava na hrapavost kamenčića utkanih u tjeme Rukama gledamo oblake Ptica-zmaj  Astronaut. Putna torba Poželio sam ti reći ponesi ih odavde tamo gdje me nema il’ me neće biti. Ne pretjeruj sa mnom u tom koferu što ga... Continue Reading →

Djetinjstvo

Jednom nebo bilo je tirkizno, horizont je disao U ritmu osmijeha iza zadihanih lovica, okusa lizalica Dugih štapova i zmajeva od papira na kojima žuto Bijaše vatra i bijaše let bez vjetrova I trenutci u satovima nisu otkucavani urlicima I... Continue Reading →

Mateja Harapin: Ostani žena

  Mateja (Babić) Harapin rođena je 11. travnja 1990. godine u Zagrebu. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna  u kojoj je 2009. maturirala na odjelu slikarstva. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu – odsjek Likovna kultura gdje... Continue Reading →

Pjesnikinja, ljeti | Zvijeri u Izraelu ostavili su mi kći da umre na cesti | Zvijeri u Zagrebu kćer su mi posadili  da bude drvo na Medvednici | Ja, zvijer u svom stanu, ubila sam kćer nekoliko mjeseci nakon poroda | Zvijer iz kćerina srca

Pjesnikinja, ljeti   Neizbježnost dana skotrlja se niz znojna leđa u pjesmu kao dječja kolica puna Venerina sumpora i sjete Možda se nebo otvori jednom kad nam kihne u večeru taj pupak predvečerja pa nahrupe horde vanzemaljaca koji smrde na... Continue Reading →

6 kratkih kratkih priča

Brdo   Srela sam se konačno s Brdom* koje mi je dugo izmicalo, padalo u zaborav pa se ponovno javljalo i  tako duže vrijeme. Sada je tu, nosi me na svom valu, zatim baca u tamne dubine sve dok ne... Continue Reading →

Pod starim krovovima | Magnolija red | Desničar u sobi

Pod starim krovovima   Pod starim krovovima Žene nijemo plaču. Pudraju svoja izbrazdana lica kada prelaze kućni prag. Uvećana stopala guraju u španjolske čizme koje svakim korakom otvaraju nove rane na starim žuljevima. Odlaze u Konzume, Šparove, Bile i Kauflande... Continue Reading →

Radost rata (IV)

RATNICI   „Gdje si brate, Rate, ne dižem ruku na te'! …“ – prolazi kolona Vojske uzvikujući ratnu parolu iznad djevojke skrivene u kanalizaciji. Došla je tamo jer je slijedila aligatora nizbrdo. Jedan takav gmaz škrguće raljama ispod nje, pokušava... Continue Reading →

Mr. Ali’s Driver (III)

7 The week went by fast. My routine was simple. I got up, got ready, and headed to the house. I always left the apartment at least half an hour early, to avoid getting stuck in traffic. I picked up... Continue Reading →

Radost rata (III)

Prethodne nastavke pronađite ovdje i ovdje.   CRKVA   Nekoliko brda okružuje Polje, a na jednom je X već bila. Na vrhu susjednoga brda nalazi se čitava pamet Vojske, Crkvo-Vlada. To je kombinacija Crkve i Vlade, ali pretežno Crkve. Crkva... Continue Reading →

Routine

“May it be easy dear. But watch out, it’s a bit high,” she said, and continued her words whilst ignoring the little balcony between them: “For God’s sake! I have no idea how they can clean the windows that high.... Continue Reading →

Bez veze | Oblikovana oktavom

BEZ VEZE Ćudljiva se narav stvara iskustvima materijal skupljen s više lokacija Sjevernije od toga ne ide - rekli su Ali išla sam..išla bih ponovno Što god da mi tvrde kako ne može Dokazati ću suprotno Jer jarice rogove često... Continue Reading →

Namreškana geometrija |Vježbanje agonije | Pjesma sjena

Namreškana geometrija   Gledali smo neki drugi grad u retrovizoru, zgrade su se uvećavale i promicale, u odrazu sasvim nove, neke druge, ne ove, nikad viđene, smanjivale se i nestajale. Gledali smo neke druge prozore i pročelja hvatajući detalj, drugu... Continue Reading →

Kazaljke na broju 1 | Škripa prašinom posoljenog praga | Tražilica tražnje traganja

*** Kazaljke na broju 1, kao ne mogu, Čuti upute moga pulsa Kako brže zagrliti Dvanaesticu.   Večeras samo želim zaroniti u rijeku tvojih Bora, Želim ti kapljice prošlosti Izliti iz čaše tako da ne rastem s cvijećem Na kutiji... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑