Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Kategorija

Poezija

Perica Dujmović, pjesme

sve ostalo troslovno   oponašala si jutros srp. bila si taman toliko grčevita. taman si bila oštra i striktna. taman tamna drška i taman dovoljno mjesečasta. zabrinuo sam se bio. [bio.] pio za pluskvamperfekt. takav sam odlučio progooglati srp i... Continue Reading →

Lidija Deduš, pjesme

NEVIDLJIVO ZBIVANJE   kao da je sve u redu, stojiš pokraj prozora na četvrtom katu i promatraš život ispod sebe. prostro se poput svježe oprane plahte. čist i nevin. primamljiv. na uglu pokraj supermarketa dvije postarije žene između sebe nešto... Continue Reading →

Anita Pajević, pjesme

ja sam yo-yo (za tebe da budeš dobro)   jučer sam plakala od mirisa tvoje kose u jorganu umorna od toga kako mirišem kad dobijem popunjenu prazninu ključnih kostiju u džemperu istodobno pitam koji te dio maskuliniteta boli onaj dok... Continue Reading →

Vlatka Planina, pjesme

Crljenica   A ponekad mogu tek čekati, Ne kao svjetionik ili gnijezda Ili trgovi noću Koji znaju da se ljudi Uvijek vraćaju Jutrom, I ptice i razbješnjelo More, Nego kao grumen Crljenice Na nekom od onih Sunčanih otoka, Koji nikad... Continue Reading →

Petar Mrazek, pjesme

KATALIZATOR   Katlizator u glavi katalizator  u srcu osjeti hrapavi šum panoramu zvučnih valova auskultacija života na tuđim prstima   kemijska reakcija u glavi kemijska reakcija u srcu propedeutika za novo radno mjesto vječito rezervirano karton života i deklamacija u... Continue Reading →

Vladan Šipovac, pjesme

Mjesec nije veći od ostrva I Tvoj obraz na stolu. Crveni prsti pod krošnjom velegrada. Ishod nam je isti Dobro je kada se ne sjećam, kada zaboravim kuda sam pošao i gdje ću se okrenuti. Jer tada idem tebi. Ravno... Continue Reading →

Jelena Magdić, Lagala sam Meliti

21/3/15   tvoje malo tijelo   leži sklupčano kraj mene gledala bih te zauvijek! mirnu, sklopljenih očiju ti zračiš toplinu dok nesvjesno me dotičeš (zapalit ću plahtu koja dijeli me od tebe) ja nepomična sam od mirisa tvoje kose otkako legla sam s tobom ne mogu dalje   pluća mi krvare puna su zraka jer mi smo pod vodom a ti si sirena malih ramena ako otvorim usta... Continue Reading →

Vanja Mitrovic, 3 pjesme

Srdžba ebionita   Koraci su sportski, na putu do oltara vrckavo cupkaš, sve je dogovoreno; župniku plaćeno, orgulje obrisane, hostije i tetovaže pokrivene.   što ti je s licem? kao da cvjeta okupano praznovjerjem; zloduh je položio jajašce u oko.... Continue Reading →

Tihana Ledić, 2 pjesme

Kući   umirenje kao umiranje kroz smijeh kroz suze na licu od olova   izvitoperene  čigre s dalekih perona vrte krugove dok ih ne izvrte na nekoj njivi sasvim blizu srcu i krajoliku gdje svršavaju sve njezine priče - u... Continue Reading →

Zvonimir Prpić, Pisma prijatelju (poezija)

12. Dragi prijatelju,   je li sudbina isto što i ova voćka iz tisućljetnog vrta osušena od Sunca opijena od kiše ogoljena od vjetra i naposljetku ostavljena, ostavljena usnuti kada se smiri drhtavilo od sniježne groznice   u ovome voćnjaku... Continue Reading →

Tomislav Augustinčić, Poezija

SELIDBA   ništa ne može otići kakvo je bilo tepem pepeo u nove pepeljare raspakirava se obiteljski ponos napokon se spremaju komadi od pečene gline zamataju u foliju da ih se ne vidi spavam u tuđim sobama poluraspakiran danima jedem... Continue Reading →

Monika Herceg, Poezija

tuge pod noktima   ne znam otkuda ih dopremaju više jesu li došle iz  afrika australija jesu li doletjele na skušama i somovimaili iz svih baobaba ovog svijeta izgmizale. svakako došle su u roju. umnožene. na promrzlu usnu.   pred... Continue Reading →

Jakob Filić, Poezija

Avioni   Prvo odnekud, Iz zelenih krošnji Ili sivih nebodera Izranja srebrna točka Pa mirno i polako Plovi plavetnilom I ostavlja za sobom bijeli trag. Za njom dolazi i zvuk, Okrugao i ugodan poput oblaka. Zajedno putuju popodnem I ulaze... Continue Reading →

Slaven Posavac, Poezija

Ovo je dobar život   Ovo je dobar život… Slušamo dobru glazbu i sreću smo zamotali u komad papira. Trudimo se svim silama odagnati svijet. Imamo malu mačku, tako slatko zločestu. Pokušavam biti duhovit, ne znam koliko mi ide za... Continue Reading →

Katarina Drenovac, Poezija

6 STUPNJEVA POVEZANOSTI U prosjeku postoji šest stupnjeva odvojenosti, šest karika koje nas spajaju i koje nas razdvajaju, koje mi omogućuju da poznam tebe koga još ne poznajem, barem ne po imenu. Jednog dana znat ću tko si i znat... Continue Reading →

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑