Nisam znala da je tako teško. Malo kesica lavande i cedra malo bočica parfema kojih više nema malo kuglica koje mijenjaju boju u vodi kad odstoje malo duhana malo boje malo novca malo ladina malo kanabisa malo sladila malo... Continue Reading →
'Opće ne zgledaš ko ona' Njegov je glas ustavan, odzvanja šuplje u ovoj sobi krcatoj suvišnim predmetima i suvišnim sjećanjima On nikada ne izgovara ne-istine 'Opće ne zgledaš ko ona' generalna je istina, replika na moje ne-istine, na moje zablude,... Continue Reading →
Ja nosim kese teške kao noći u kojima su nastale. Nabubrile i potamnile, kao mrak dok su se u njih trpala moja Voljenja, Željenja, Nadanja, Žaljenja, Kajanja, svi moji snovi, pogrešna skretanja, putevi što vodiše nigdje, sva vraćanja i ponovna... Continue Reading →
Kako bi se osjećao kad bi mogao napisati onu priču ispočetka? Pitaš, koju priču? Pa onu, tvoju, našu i vašu. Mrštiš se. Dobro, ne vašu, ne našu, nego samo tvoju. Nevoljko mrdaš glavom, pitaš se svojim gustim obrvama, zašto Da... Continue Reading →
vjetrovi mi nose tebe. dosadilo im valjda lišće i papiri s pločnika; jesen nisu moje uzde. al’ ti jesi, kad te nose noćima podno aleja kojima se vraćam kući. i večeras bit ćeš tamo. i kao da te dahom misli... Continue Reading →
E. su četiri puta vratili natrag u bolničku sobu prvi put da spava drugi put da sanja treći put da pjeva četvrti put je bio kao da i nije bio jer to nije bila E. koja se vratila u bolničku... Continue Reading →
jesen može doći u ovo krotko srce sa glazbom što šušti u smiraju dana, sa maglom što pada na purpurne staze, na lisnate staze napuštenog ljeta, sa kišom u jutru i paučastim zrakom i zlaćanim venama neba. neka dođe jesen,... Continue Reading →
Ruke dok držim zgrčene, kao ovaj papir savijene u bespovrat, razmišljam. Ne lomim parče papira, i ispravljam ga bolje nego papirnate svjedoke suza. Rukama osjećam stvari u tami, dok očima diktiram strah od nepoznatih, stolica, igrački na podu i šminke... Continue Reading →
U crnim danima moje ime nije ispisano ni na jednoj stranici mog života. Autori priča su ljudi koje poznajem samo u momentima kada se predstave: ‘’Zdravo, ja sam tata.’’ ‘’Ćao, ja sam mama.’’ ‘’Luđakinjo, mi smo ti sestre.’’ ‘’Pogledaj se... Continue Reading →
Nisam htjela to da vidim, ali, eto, popriječilo se kao gorki, nesažvakani, nezreli, pomalo kvrgavi badem u grlu suhom, presuhom za pričalicu. Gledam ja to u oči, onako iz dubine, kao u šahovskog protivnika hladnog, ali saosjećajnog. Šta li je... Continue Reading →
ne-ma.net 