1 It was so quiet. As I waited for my bag, I only heard murmurs of dissatisfied travelers, and men in uniforms constantly repeating one or two instructions. Sheikh Saad Airport was not a big airport, or at least it... Continue Reading →
Izbor iz zbirke "Pred gradom su kosci" (HDP, 2018) Ministarstvo obrane Tko je venuo za cijelim nikada nije došao do sreće Živjeti jutros: čekati priču a samo rečenice držati za vlasi Stvari su veće od naše... Continue Reading →
nedjeljom uveče nedjeljom uveče obučeni u pamučne pidžame jedemo hranu koju on donese gledamo crno-bijeli film po mom izboru onda skidamo pidžame i goli čitamo poeziju Silviju Plat, on meni Carvera, ja njemu u ponedjeljak odlazi... Continue Reading →
SJEDITI NA BUNDEVI SRETAN Moja prabaka Jana bila je žena nježna, okrugla i blaga. Sjedila je na tikvanji iza kuće često. Bilo je to njeno mirno mjesto. Ponekad se čulo bum i tras. Tad otišla bi iza... Continue Reading →
"He spoke of very simple things- that it is right for a gull to fly, that freedom is the very nature of his being, that whatever stands against that freedom must be set aside, be it ritual or superstition or... Continue Reading →
Nedavno sam učinila nešto što mnogi smatraju nezamislivim ili makar uvrnutim. Prije nego što sam pogledala film „Osvetnici: Rat beskonačnosti“ (Avengers: Infinity War), namjerno sam pročitala recenziju koja otkriva sve važne točke zapleta, od početka do kraja. Bez brige, neću... Continue Reading →
ENZO SUR LA PLAGE DE LA CORNICHE | Marco, umorna sam Čaša nas gleda Njena voda je od života Francuzi kažu l'eau-de-vie Čaša nas guta pogledom Noi siamo di Dio, Marco Nikada neću zaboraviti šta mi je Enzo rekao... Continue Reading →
Last night, I set up a new set of floating shelves in my kitchen. Then, I cried. I cried because every time I make an improvement to my one-bedroom apartment in Washington Heights, I realize that the person I’m supposed... Continue Reading →
Uz povremene i prorijeđene desničarske ispade, hrvatskom kulturom posljednjih mjeseci vlada poprilično mirna i ustajala atmosfera. Problemi se gomilaju, a minimalna politička artikulacija izostaje: neki rade jer mogu, a drugi jer moraju. Na pitanje o statusu domaće kulturne politike, većina... Continue Reading →
Dolazi Vojska. Oni dolaze. Hodaju. Trip-trap-trup. Čizme gacaju blatom, krvlju, crijevima, rogovima, crjepovima, kamenjem, cementom, staklom, pepelom, kostima, lokvama, bubrezima, granama, izmetom, daskama, keramikom, željezom, plastikom, mesom, mokraćom, gumom … Trip-trap-trup, trip-trap-trup, trip-trap-trup. Tragično. Tragično, jako, jako, silno jako tragično.... Continue Reading →
* Kad umrem, Uzmi kostur moje prošlosti Zatvori sve ormare koje sam ikada zamišljala Samelji ga u prah, utrljaj u dlanove Da te život manje žulja Kad umrem, plači! Isplači kadu, kupaj se Zar nije život samo utapanje u... Continue Reading →
u neke dane nastani se ovdje neki đavo u neke dane nastani se ovdje neki đavo, govori mi da sam luda: luda si, i sada lijepo sve porazbijaj, demoliraj, zidove, namještaj i sve, sve, ispričaj se susjedima zbog prevelike... Continue Reading →
Apatridi i ostale čudne ličnosti (Treći trg/Srebrno drvo, Beograd, 2018.) prva je stihozbirka Lidije Deduš, pjesnikinje čija je naslovno evocirana bezdomnost ukorijenjena u iskustvu rata i izbjeglištva devedesetih. Pripadnica je književnog naraštaja koji reaktualizira ratnu tematiku, napose afirmirajući biografski ovjerenu dječju... Continue Reading →
Muza Natakne šarene naočale kao sloj svijesti pretvara klupu u vremeplov drvo u kapelicu prolaznika pognute glave u priču *** Nestane *** Hoće li se znati vratiti treba li joj ostaviti upaljeno svjetlo u maloj sobi na pisaćem stolu... Continue Reading →
