Portal za književnost i kulturu Strane je nastao prije malo više od dvije godine kao rezultat druženja nekoliko mostarskih književnika, a na inicijativu Almina Kaplana. Ideja je bila da pokušamo sa drugima podijeliti naše razgovore, razmišljanja i sudove o književnosti. Mislim... Continue Reading →
Ekran čiji se snijeg pretvara u suze nebo se paralizira od zeppelina u kojima plešemo sovjetske valcere i snješko kojega pravim pocrni svaki put kad sanjam da me skrivaš u jedan od bijelih programa svoje perilice rublja ugasi daljinske upravljače... Continue Reading →
sve ostalo troslovno oponašala si jutros srp. bila si taman toliko grčevita. taman si bila oštra i striktna. taman tamna drška i taman dovoljno mjesečasta. zabrinuo sam se bio. [bio.] pio za pluskvamperfekt. takav sam odlučio progooglati srp i... Continue Reading →
*** možda nije bilo blago vrijeme da oči se povežu u lance da vijadukti se protegnu po praznim zvjezdanim staništima usamljenost prekraja dane i budna stanja pretežno kad magle rastu u grlu želim trajati s tobom pod smrtnim... Continue Reading →
NEVIDLJIVO ZBIVANJE kao da je sve u redu, stojiš pokraj prozora na četvrtom katu i promatraš život ispod sebe. prostro se poput svježe oprane plahte. čist i nevin. primamljiv. na uglu pokraj supermarketa dvije postarije žene između sebe nešto... Continue Reading →
ja sam yo-yo (za tebe da budeš dobro) jučer sam plakala od mirisa tvoje kose u jorganu umorna od toga kako mirišem kad dobijem popunjenu prazninu ključnih kostiju u džemperu istodobno pitam koji te dio maskuliniteta boli onaj dok... Continue Reading →
Crljenica A ponekad mogu tek čekati, Ne kao svjetionik ili gnijezda Ili trgovi noću Koji znaju da se ljudi Uvijek vraćaju Jutrom, I ptice i razbješnjelo More, Nego kao grumen Crljenice Na nekom od onih Sunčanih otoka, Koji nikad... Continue Reading →
KATALIZATOR Katlizator u glavi katalizator u srcu osjeti hrapavi šum panoramu zvučnih valova auskultacija života na tuđim prstima kemijska reakcija u glavi kemijska reakcija u srcu propedeutika za novo radno mjesto vječito rezervirano karton života i deklamacija u... Continue Reading →
Otoci, u snu. Putovanja i druge ptice. Pod ptičjim okom grabežljivi otoci zakrilili su sami sebe pa spokojni leže u tvome krilu, u dalekom snoviđenju, udaljenom od tebe kao otočanima postojanje. Polako vraća ti se govor kao nakon dugog puta,... Continue Reading →
Mjesec nije veći od ostrva I Tvoj obraz na stolu. Crveni prsti pod krošnjom velegrada. Ishod nam je isti Dobro je kada se ne sjećam, kada zaboravim kuda sam pošao i gdje ću se okrenuti. Jer tada idem tebi. Ravno... Continue Reading →
Noćni klub polako se punio. Povukao sam se dalje od reflektora i svjetala. Mamurluk je bio opipljiv. Ljepio mi se za sljepoočnice i zatvarao mi oči. Odlučio sam izliječiti ga pivom. Žmirio sam kad mi je prišla. - Mogu... Continue Reading →
21/3/15 tvoje malo tijelo leži sklupčano kraj mene gledala bih te zauvijek! mirnu, sklopljenih očiju ti zračiš toplinu dok nesvjesno me dotičeš (zapalit ću plahtu koja dijeli me od tebe) ja nepomična sam od mirisa tvoje kose otkako legla sam s tobom ne mogu dalje pluća mi krvare puna su zraka jer mi smo pod vodom a ti si sirena malih ramena ako otvorim usta... Continue Reading →
Mostarska pjesnikinja Anita Pajević već je nekoliko godina prisutna na našoj književnoj sceni. I prije nego što su se počele nazirati konture njezina prvog pjesničkog rukopisa, ovjenčanog nagradom Mak Dizdar na prošlogodišnjoj književnoj manifestaciji Slovo Gorčina, ova se pjesnikinja periodično... Continue Reading →
Srdžba ebionita Koraci su sportski, na putu do oltara vrckavo cupkaš, sve je dogovoreno; župniku plaćeno, orgulje obrisane, hostije i tetovaže pokrivene. što ti je s licem? kao da cvjeta okupano praznovjerjem; zloduh je položio jajašce u oko.... Continue Reading →
Kući umirenje kao umiranje kroz smijeh kroz suze na licu od olova izvitoperene čigre s dalekih perona vrte krugove dok ih ne izvrte na nekoj njivi sasvim blizu srcu i krajoliku gdje svršavaju sve njezine priče - u... Continue Reading →
ne-ma.net 