12. Dragi prijatelju, je li sudbina isto što i ova voćka iz tisućljetnog vrta osušena od Sunca opijena od kiše ogoljena od vjetra i naposljetku ostavljena, ostavljena usnuti kada se smiri drhtavilo od sniježne groznice u ovome voćnjaku... Continue Reading →
SELIDBA ništa ne može otići kakvo je bilo tepem pepeo u nove pepeljare raspakirava se obiteljski ponos napokon se spremaju komadi od pečene gline zamataju u foliju da ih se ne vidi spavam u tuđim sobama poluraspakiran danima jedem... Continue Reading →
tuge pod noktima ne znam otkuda ih dopremaju više jesu li došle iz afrika australija jesu li doletjele na skušama i somovimaili iz svih baobaba ovog svijeta izgmizale. svakako došle su u roju. umnožene. na promrzlu usnu. pred... Continue Reading →
Moguće je da o Janku Poliću Kamovu ne znate mnogo. Možda znate da je u pitanju hrvatski pjesnik s početka 20. stoljeća, da je umro mlad. Možda su se njegov jedini roman ‘Isušena kaljuža’ ili neka od pjesama našli na popisu... Continue Reading →
Vlatka Planina rođena je 1984. godine u Zagrebu, gdje i danas živi. 2010. godine diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao profesorica engleskog. Objavila je dvije zbirke poezije na hrvatskom jeziku i jednu zbirku... Continue Reading →
Avioni Prvo odnekud, Iz zelenih krošnji Ili sivih nebodera Izranja srebrna točka Pa mirno i polako Plovi plavetnilom I ostavlja za sobom bijeli trag. Za njom dolazi i zvuk, Okrugao i ugodan poput oblaka. Zajedno putuju popodnem I ulaze... Continue Reading →
Ovo je dobar život Ovo je dobar život… Slušamo dobru glazbu i sreću smo zamotali u komad papira. Trudimo se svim silama odagnati svijet. Imamo malu mačku, tako slatko zločestu. Pokušavam biti duhovit, ne znam koliko mi ide za... Continue Reading →
6 STUPNJEVA POVEZANOSTI U prosjeku postoji šest stupnjeva odvojenosti, šest karika koje nas spajaju i koje nas razdvajaju, koje mi omogućuju da poznam tebe koga još ne poznajem, barem ne po imenu. Jednog dana znat ću tko si i znat... Continue Reading →
1 nasrtljivi zvuci periferije i slučajni, usputni razgovor. zaokružile se praznine u pritajenu ljubav. u naručju, neokrznuto, talog nečeg blaženog upija slad narančina soka. povuci zadnji dim, duboko, snažno, kao da je doista zadnji. zatomljeni Bog vapi bijelom bukom. brod.... Continue Reading →
Tati umjesto partije šaha Pišem ti pismo u šniti kruha, pismom tvoje generacije. Poslije sljedećeg naraštaja, budiš se bez budilice. Umjesto partije šaha i folije iz pileće salame. Bunim se svakog jutra dok me mehanički pitaš kako sam. Još uvijek... Continue Reading →
Verzija i poslije nas ostarjet će sve na starom kontinentu i stajat će tako dok ne nestane i stareži i kontinenta u razjapljenim ustima središta Zemlje a okolo šumit će more, skrivati europeidu za neke humanije i puno jednostavnije humanoide... Continue Reading →
Žanrovski i stilom različiti, ali generacijski i ljubavlju prema pisanom riječi povezani – tako sami sebe opisuju članovi mlade književne grupe 90+. Ovi pisci i pjesnici u ranim dvadesetima nisu sjedili i čekali da im apstraktni Netko nešto ponudi, već... Continue Reading →
KAD MI SE JUTRO ZALIJEPI ZA KOŽU uvijek me iznenadi kako sivo u jutro može biti toliko sivo da bih ustala prvo sam odgrnula teškom mukom jutro sa sebe pa tek onda plahtu je li ikad itko izvagao jutro u... Continue Reading →
(„Takve se stvari dogđaju ljudima“, Stanislava Nikolić Aras, Algoritam, 2014.) Iako bi se moglo reći da se Stanislava Nikolić Aras debitantskom knjigom oglasila relativno kasno, njezino autorsko ime – bar za one koji/e ponekad prate što se događa izvan književnog... Continue Reading →
1. Nedostaje tu dubine 2. Koliko se dugo nisi sklupčala u jaje sasvim se smirila savila nožne prste uhvatila se za rub nagnula se tijelom oči držala otvorene osjetila klor i hladnoću vidjela samo bijele pravokutnike 3. Zadnji put kad... Continue Reading →
ne-ma.net 