Dobro jutro preko polja... Iako sam skoro uvijek u Hrvatskoj od početka kolovoza, Zagorje si u pravilu ostavim za sam kraj. Ne samo kaj je onda ovde najljepše, nego je i cvjetanje ambrozije na najvišoj razini pa mi je nekak... Continue Reading →
Višnja Vlahović rođena je 1988. godine u Osijeku, gdje i danas živi. Ilustracijom se bavi amaterski, u zadnje vrijeme nešto ozbiljnije. Najčešće se koristi kombinacijom istih tehnika (akrilnim i drvenim bojama te flomasterima), dok je tematika njenih crteža raznovrsna. Naslovna... Continue Reading →
“Ne mogu raditi jednakom brzinom kao što sam mogla dok sam bila živa. Pokušaj razumjeti.”, kažem namrštenom Isaku. On me ni ne pogleda, već pućka cigaretu od domaćeg hercegovačkog duhana, a pogled mu preskače kolutiće od dima kao cirkusni lav... Continue Reading →
I watch the bus driving away. If I’m lucky, the next one will be here in fifteen minutes. I’m pissed off because I’m tired and hungry and, well, because I usually get pissed off when trying to get anywhere in this... Continue Reading →
Osamdesetih godina filmovi su se prikazivali na televiziji u osam sati uvečer, odmah nakon Dnevnika. Tada u gornjem desnom kutu nije stajao krug s dobnim ograničenjem za djecu i mlade kao danas. Da se razumijemo, nije to loša praksa, ipak... Continue Reading →
KAKO PJEVAJU PTICE nesigurnošću se dan uvlači u srce rasplesat će buru naginjanjem prema bezdanu izazvat će lom i krik otrgnuti galebu rasplinuti u vječni trak skupljače vremena kao znak kao sliku a trebalo bi kroz prste... Continue Reading →
Život... Vječni rastanci i tjeskoba. Razmišljao je vrlo negativno na proljetnom suncu ugodno se smjestivši na klupici u parku. Proljeće - konačan izlazak iz zimske depresije i monotonije. Svejedno, žuljale su ga teške misli, kao i štap koji je često... Continue Reading →
I ova je za onoga koji si brije da je Bukowski jer ga čita za vreme pauze čeka da se dEsi njegov stupid hustle koji bu pobedil tvornice čeka da bude accepted as a POET nEzna se spominati z... Continue Reading →
Autorica stvara pod pseudonimom pekmezmed. Od završetka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. (Kiparstvo, odjel male plastike i medaljerstva) bavi se vizualnim umjetnostima, isprva kiparstvom a kasnije ilustracijom, crtanjem, slikarstvom, crtanjem murala i uličnom umjetnošću. Sudjelovala je na mnoštvu... Continue Reading →
Kad nakon par tjedana ignoriranja kreneš provjeriti poštu na laptopu i skužiš da se nemreš zmisliti lozinke. Meni je zapravo to jedna ponavljajuća situacija, tradicija skoro – pokazatelj vremena, nekaj po čemu znam da je ljeto pri kraju. Popratni osjećaj:... Continue Reading →
posmatranje neke vrste i mi koji stojasmo na kičmi svijeta gledasmo ga svatko sa svoga pršljena u motivima cvijeta sa čeških tanjira za uskršnju juhu i motivima stabla sa drozdovima na kineskoj limenoj kutiji za čaj postójasmo neko vrijeme... Continue Reading →
TUŠIRANJE Bliža je zora no ponoć netko u kupaoni otvara vodu i čeka da se zagrije kapi tuku keramiku a ruke se trljaju o kožu glasno grubo gadljivo ko zna ko tako kasno traži čistoću koju naslućujem voda ne... Continue Reading →
SPLIT I am a woman and I speak. I am a woman with lines on her face and I speak. I am a woman with lines on her face and scars on her belly and I speak with the voice... Continue Reading →
Vraćajući se kući, Keinezehen još na stubištu začuje dječji plač. Popevši se na svoj kat, ustanovi da jecaji dolaze iz njegova stana. Susjedi su se okupili, na hodniku je vladao metež. Proguravši se kroz gužvu, pokuša otvoriti vrata, no neuspješno.... Continue Reading →
Još jedan andaluzijski pas Mogu da okrivim vrijeme Za nepopunjena mjesta u sebi. Viriš me kroz nebesku ključaonicu. Sjećanja režu oko na pola. Lagano puštaš suzu. Vani pljušti. Biti mrtav Cijeli dan vješam na... Continue Reading →
ne-ma.net 