NEMA OPRAVDANJA Za sve ovo nema opravdanja, Osim ako ne uzmemo Da je bog svjetlomrcavi anđeo smrti Što poput noćnog leptira Leprša nad kolijevkama svijeta Za sve ovo nema objašnjenja, Osim ako nam veoma skoro Ne izrastu medvjeđe kandže,... Continue Reading →
Piše: Ivan Šunjić Dijala Hasanbegović spisateljica je čije se višegodišnje djelovanje u bosanskohercegovačkom javnom prostoru paralelno odvija u tri sfere – novinarskoj, kritičarsko-esejističkoj i književnoj. Premda se uspješno artikulirala unutar svakog od ovih diskurzivnih polja, književni senzibilitet ukazao se kao... Continue Reading →
1. ŽIVOTARENJE (ŽIVOTTVORENJE) život bi trebao biti život-tvorenje a ne životarenje tvoriti, a ne tratiti život dok nas ima dok ne isteče nam rima u prazninu u tišinu u tminu (a možda ipak) u svjetlinu u duha domovinu? *Poslušajte... Continue Reading →
Da bismo uopće došli do problema koji se naslovom sugerira potrebno je prije svega definirati poeziju. Iako je svaka teorijska škola imala drugačije poglede na to šta poezija jeste (ponekad i na to šta bi trebala biti), dvije grupe definicija... Continue Reading →
Breskva Tvoje oči Michael Shannon ne znam budeš li me zagrlila ili hladnokrvno upucala došli smo toliko daleko bit ću deka tvome tijelu kao zemlja koštici breskve kad sazriješ zaleti se u nebo i upij sunce propadni u tišinu... Continue Reading →
(odlomak iz romana „U zoni“ Lamije Begagić) - Uzmi nam tog mekšeg paradajza, za sataraša – dobacuje mi mama dok naoružana sa po tri kese u svakoj ruci odlazi grabiti današnji ulov voća i povrća: luk, paprike, salata, nektarine, breskve,... Continue Reading →
Infra Struktura I Sve teže podnosim infrastrukturu Njen svemoćni bljesak podzemnog trajanja i vječnog obnavljanja Ona me bitno određuje Živim sebe kao da živim nju, veliku i snažnu, nježnu i toplu Infrastrukturu Ona je kao domovina, kao domaći kruh... Continue Reading →
Vatra jasnog pripadanja Što bi bilo kad bi bio iskupljenje mojih snova a ne zbilje razmišljam tipično ženski teritorij neprohodan pozerima bez iskustva za izborane misli ne postoji kozmetička krema htjela bih da se možeš zanijeti kao i... Continue Reading →
- Krute nedo šta je ovo, jel to muško il žensko? - upita glasno Mira muža svog upirući prstom u drag queen. -To ti je muško, reko mi Igor da oni to zovu trandža - odgovara Nikola nadglasavajući trešteću pop... Continue Reading →
Pola sata tristo kuna Kroz Francuzov jezgroviti prikaz Houellebecqove Opće spisateljske i ljudske promašenosti (O suvremenicima pohvalno ako su prisutni za stolom) I Hrvatovu srčanu borbu da glavu održi Uspravnom (odakle odjednom to?) Smanjuje se broj bonova za piće... Continue Reading →
(translated from the Bosnian/Croatian/Serbian by Mirza Purić) not my children beggars at my door I’m not opening the spyhole is a safe space a worldview in my fridge fungi and mould I devour the remnants of what I’d stored I... Continue Reading →
Mirna Jerneić rođena je 1998. godine u Zaboku. Oduvijek je intrigira ideja kako nešto odbačeno pretvoriti u umjetnost. Svoju prvu 3D sliku izradila je 2013. godine od recikliranog papira, brašna i vode. S vremenom usavršava tehniku te početkom ove... Continue Reading →
Danuška je rano ustala. Nije stala pred ogledalo. Već dugo to ne čini. Zna što će vidjeti. Isprala je lice u hladnoj vodi i nasumice zavezala kosu u rep. Prala je zube i gledala kroz prozor. Ne prestaje padati gusti... Continue Reading →
Dječak-muškarac je živio u maminom potkrovlju već 25 godina pod istim krovom i nije se imao namjeru uskoro micati iz te kuće. Za vrijeme punoga mjeseca sjedio je pokraj prozora i promatrao nebo; jeo je krem juhe, ali ne i... Continue Reading →
Terapija supatnici je ružnija riječ od patetike, i rjeđa, kao na vrhu planine i iako su obje bremenite (patetika čak na refule i bezočno laže) - treba je koristiti češće u kontekstu veselja pročistit će ju vječna mijena i vrijeme... Continue Reading →
ne-ma.net 