Svaka blagdanska sezona garantira televizijsku reprizu Najluđeg božića s ispuhanom puricom, spaljenim drvcem i ekstremnom božićnom rasvjetom obitelji Griswold koja je danas dovoljno uobičajena da ugrožava šalu. Većina modernih božićnih filmova naginje komediji s dozom pretjerane sentimentalnosti. Nasuprot tome, književni... Continue Reading →
februar, 1968. Jučer mi je stiglo pismo od Hazima. Slagala bih kad bi rekla da me pismo obradovalo. Moje oduševljenje i sreća je jenjavala sa svakim pročitanim slovom. Sad mi odjednom piše kako mu se na poslu situacija promijenila.... Continue Reading →
Svima nam je dobro poznat onaj osjećaj kada imamo nešto za obaviti (najčešće je neki šalter u pitanju) i usred razgovora s odgovornom osobom pomislimo ‘Dobro, jel ti to mene zajebavaš?’ Najčešće ta misao sa sobom povlači i neke probrane,... Continue Reading →
Motao sam cigarete. Svijetlost i tama smijenjivali su se svakih par minuta. Bilo je podne. Sunčeve zrake prodirale su kroz zavjese, pa bi nestajale. Svjetlo – tama, svjetlo – tama. Kao moj život, samo ubrzano. Kod mene tama je duže... Continue Reading →
Inspicijent (lat.), u kazalištu, osoba koja po redateljevim uputama upravlja predstavom iza kulisa; na filmu, radiju i TV, osoba koja provjerava sadržajnu i tehn. točnost izvedbe ‘’I to je to?’’, pomislila sam nakon detaljnog guglanja jednog ljetnog dana prije tri godine kad mi... Continue Reading →
Kišnica u žljebovima Nisi ti kišnica u žljebovima. Za tebe su slapovi i more I zrikavci u zoru I hladne zvjezdane noći. I kad si ti to volio meko? Ne pravi se lud, Zar ne vidiš da režeš Kao papir... Continue Reading →
* nepristojno je pričati punih usta! tebe * ježio se jež na jagodicu moju gumeni bonbon * kao dječak u maslačak puhnuo si u mene da sam se razbio svom težinom porculanskog slona. * vibrirajući titraji telefona... Continue Reading →
Isuse, majko, bilo je užasno, stajao sam tamo kraj jebenog stroja za pranje suđa, a suđe je samo dolazilo i raslo pred mojim očima, kao da se povećavalo kakvom magijom, i ma koliko se trudio sve oprati na vrijeme, nisam... Continue Reading →
Čega se najviše sramite u životu? Mislim na nekaj kaj ste napravili trijezni, pri ‘punoj i zdravoj pameti’. Dugo sam se premišljala oko toga dal da podijelim svoju ultimativnu sramotu ovak javno. Čak mi je i majka rekla nedavno da... Continue Reading →
Ovog 29.10. smo mi spisateljice i pjesnikinje iz Sarajevo Writers' Workshop-a pozvane da učestvujemo u 54. Sarajevskim danima poezije. Smatrala sam prikladnim da ću provesti godišnjicu svog prvog dana van maternice sa kolegicama od tastature i čitati misli trasformisane u... Continue Reading →
Bili smo na Gornjem gradu. Nebo, tamno, pred kišu, Bilo je kao poklopac nad gradom koji je kuhao od ljetne vrućine. Pričala je o milijun nebitnih stvari. Sparina je gušila Trg, Jurišićevu, Petrinjsku, Gundulićevu, Zrinjevac, Glavni kolodvor, Novi Zagreb. Otvorio... Continue Reading →
januar, 1968. Hazim je uspio ipak doći na dva dana u Sarajevo za novogodišnje praznike, tako da nismo dugo bili razdvojeni.Drago mi je bilo. Ma, šta lažem bila sam presretna. Još sam i sestru poslala kući pa smo sami proslavili.... Continue Reading →
„Nisu izgubljeni svi koji lutaju.“ Iako sam strastvena čitateljica koja čita sve na što naiđe - nikad mi nije odgovarao Tolkienov stil pisanja, a lik Froda mi je jedan od najiritantnijih u povijesti književnosti (osim možda Kafkinog Gregora Samse).... Continue Reading →
Ti to ne možeš: 9 sjajnih citata pisaca koji vas neće nadahnuti Tko je genije koji je odlučio da bi bila dobra ideja da se Svjetski dan ljubaznosti i Nacionalni dan pileće juhe za dušu spoje s Nacionalnim mjesecom pisanja... Continue Reading →
Alva Considers the Valley From the highest hill of the property, the mountains resembled a man sunk heavy in prayer: two slopes for muscled shoulders and a point that rises between the way a vertebrae of a neck... Continue Reading →
ne-ma.net 