Noćas je Rusija naj(s)nježnija ispod tvoje kože. Ja s(ta)nujem na trinaestom katu jedine zgrade u njoj. Sjetna sam kroz jedanaest vremenskih zona. Ti staniješ u jedanaestoj, dva kata ispod mene, (predaleko da mi možeš donijeti lijek) a noćas sam prehladila... Continue Reading →
Odsutni pogledi u krcatim gradskim tramvajima imaju svoju težinu, nemilosrdno i nepogrešivo otkrivaju poražene na bojnom polju grada, a poraženi su gotovo svi. Njihove su ruke hladne, držači pametnih malih predmeta koji sjajem plavičastih zaslona hipnotiziraju krvave oči svojih vlasnika.... Continue Reading →
Zajutrilo se. Boginjalo. Posna juha užličena na štednjaku. Takva i emocija. H na prilaznim tabelama, u mlakim tanjurima. Jutro se po H poznaje. S tatom nisam posjetila Hroblje. Ni ono kad mu se namazilo Katkad se na grobičku češem do... Continue Reading →
''Ej... ej...'' Na izlazu iz prolaza pored parka, naziru se dvije siluete. Jedna sjedi na pločniku, šara po njemu mokrom kredom, druga usporava i skida kapuljaču od pamučne majice, pokušavajući ju ocijediti od kiše. ''Ej, da te pitam'', mala silueta... Continue Reading →
Prije nekoliko dana prijateljica me označila na fejzbuku u ‘sedam dana pozitive’. Pozitive. Sedam dana. Zaredom. I još k tome – javno. Razmotrila sam ideju, ali mi se jednostavno nije učinilo prirodno. Znam da svijet treba više pozitivnih ljudi, onih... Continue Reading →
Naša igra polako jenjava, a sasvim nam je svejedno. Zatrpani osjećajem sitosti na raskrižju izlizanog puta odlazimo u suprotnim smjerovima pogleda usmjerenog u daljinu očekujući zlatnu kišu i srebrna brda na kojima ćemo posaditi najbolje ostatke Sebe koji će potom... Continue Reading →
Znači napokon se saznalo. Dolaze. Pripalila je cigaretu, uvukla duboki dim i spustila je u pepeljaru kraj druge upaljene cigarete. Trebala je slušati baku, vrtjelo joj se po glavi, kad ju je još kao djevojčicu tjerala da nauči pravila –... Continue Reading →
ideja je došla spontano ili možda iz potrebe; bilo kako bilo napravio sam još jednu kavu zapalio cigaretu i počeo sastavljati plan za zdraviji život. toliko o ideji toliko o meni toliko o ovoj situaciji. jebi se. Gašpar Fotografija: https://www.see.me/profile/mdujava77/post/3627786?tab=image
Iza tih vrata, Hazim je ležao na svom dvosjedu, još uvijek u bunilu. Ovo bio već treći dan kako je bio bolestan ali i prvi otkako se nije mogao natjerati da ustane. Bokal s vodom i čaša napola prazna su... Continue Reading →
Prvi dio možete pročitati na https://ne-ma.net/2015/01/29/o-nama-razgovor-besmrtnika/ * Vrijeme nježno leti. Život je spokojan ovdje. „Kako lijepa mlada dama.“, pohvali me ljubičasti. Zahvalim se na komplimentu i nastavim trčati i plesati preko crveno-žutog lišća. Vjetar raznosi moju smeđu, dugu kosu i sve... Continue Reading →
Na koljenima grebem zemlju koja će mi postati dom kad više ne budem mogao razvlačiti osmijeh ni bacati u podsvjest stvarnost od koje ne mogu pobjeći. Leći ću u tu jamu lišen svake ljepote hladnog tijela, leći ću u tu... Continue Reading →
Probudio ga je hladan dah na vratu. “Ah, zasigurno sam zaboravio zatvoriti vrata sinoć – i zato propuh.” Ali sada mu se nije dalo ustajati sa fotelje. Potegnuo je nekoliko dimova na bong. Nazvao je piceriju i naručio pizzu. -... Continue Reading →
Sljedeći proljetni dan je osvanuo okupan kišom. Umjesto sunca Hazim iz kreveta izvuće mučna sparina i sivilo koje se uvlačilo kroz prozor u njegov mali stan. Kiša je donosila još ponešto sa sobom. Reumu. Prvim korakom Hazim je osjetio kako... Continue Reading →
Možda da sam malo starija Ili ti malo mlađi Ili da živimo u istome gradu, Možda da skinem pet kila I pustim kosu I da ti podšišaš tu svoju bradu, Možda da nam je Merkur U istoj kući, ili mjesec... Continue Reading →
Nisam sigurna gdje sam. Jedva sam sigurna šta sam. Sumnjam u ono što mislim da znam, ali mi ni ta sumnja nije važna. Ovo mjesto mi je nepoznato, ali ne strano. Logično je da postoji. Nemam potrebu da preispitujem njegovo... Continue Reading →
ne-ma.net 