*** možda nije bilo blago vrijeme da oči se povežu u lance da vijadukti se protegnu po praznim zvjezdanim staništima usamljenost prekraja dane i budna stanja pretežno kad magle rastu u grlu želim trajati s tobom pod smrtnim... Continue Reading →
NEVIDLJIVO ZBIVANJE kao da je sve u redu, stojiš pokraj prozora na četvrtom katu i promatraš život ispod sebe. prostro se poput svježe oprane plahte. čist i nevin. primamljiv. na uglu pokraj supermarketa dvije postarije žene između sebe nešto... Continue Reading →
ja sam yo-yo (za tebe da budeš dobro) jučer sam plakala od mirisa tvoje kose u jorganu umorna od toga kako mirišem kad dobijem popunjenu prazninu ključnih kostiju u džemperu istodobno pitam koji te dio maskuliniteta boli onaj dok... Continue Reading →
“Je l’ još brojiš?” "Aha." "Pa prave li pauzu?" "Ma jok, rokaju sad svako 30 sekundi, ali nema veze, hoćemo ići?" "Može, hej hoćeš ti s nama?" Okrenuli su svoja blijeda lica prema meni iščekujući odgovor. Očekivali su da se... Continue Reading →
Biti ili eksplodirati Brže-bolje sklonim se s vidika potencijalnim tračerima i znahorkama. Preda mnom puteljak. Spušta se i zavrće prema Uni. Jedan dan pomislim da je nepodnošljiva, odvratna, da bi bilo unosno iskoristiti je za hlađenje nuklearnih reaktora, a... Continue Reading →
Oprosti mi, Cho Cho-san Preda mnom skrivate svoje vratove kosom, ovratnicima tako lake za rezanje, meke, kao dječje, bez linija, i skrivate svoju bol i djetinje povrijeđen ego što su vas i oči od ulja i platna zaboravile: još malo,... Continue Reading →
Alma je zurila u naslov u vrhu zadaćnice, ispisan njenim krupnim, okruglastim rukopisom, zatim podvučen pa podebljan. Nisam trebala podvući, mislila je Alma, i pokušavala diskretno iskinuti list kako bi naslov napisala ponovo. Ruke joj se znoje, i već je... Continue Reading →
Crljenica A ponekad mogu tek čekati, Ne kao svjetionik ili gnijezda Ili trgovi noću Koji znaju da se ljudi Uvijek vraćaju Jutrom, I ptice i razbješnjelo More, Nego kao grumen Crljenice Na nekom od onih Sunčanih otoka, Koji nikad... Continue Reading →
KATALIZATOR Katlizator u glavi katalizator u srcu osjeti hrapavi šum panoramu zvučnih valova auskultacija života na tuđim prstima kemijska reakcija u glavi kemijska reakcija u srcu propedeutika za novo radno mjesto vječito rezervirano karton života i deklamacija u... Continue Reading →
Serafim Palić odlučio je ubiti susjedu. Ma dajte! Serafim Palić nije niti serijski ubojica,niti manijak i kako se ono kaže... Killer. Bože sačuvaj! On je po svojoj prilici obični penzioner. Temeljito ispeglan i mrvicu preuredan. Inteligentan je, ali ne previše.... Continue Reading →
Mjesec nije veći od ostrva I Tvoj obraz na stolu. Crveni prsti pod krošnjom velegrada. Ishod nam je isti Dobro je kada se ne sjećam, kada zaboravim kuda sam pošao i gdje ću se okrenuti. Jer tada idem tebi. Ravno... Continue Reading →
Noćni klub polako se punio. Povukao sam se dalje od reflektora i svjetala. Mamurluk je bio opipljiv. Ljepio mi se za sljepoočnice i zatvarao mi oči. Odlučio sam izliječiti ga pivom. Žmirio sam kad mi je prišla. - Mogu... Continue Reading →
Petama je žestoko kao i uvijek udarala o pod i mogao sam znati da je blizu. Bilo je mračno u hodniku i zato su se koraci čuli duže no inače. Sve zbog računa koje bih odložio na policu i zaboravio.... Continue Reading →
21/3/15 tvoje malo tijelo leži sklupčano kraj mene gledala bih te zauvijek! mirnu, sklopljenih očiju ti zračiš toplinu dok nesvjesno me dotičeš (zapalit ću plahtu koja dijeli me od tebe) ja nepomična sam od mirisa tvoje kose otkako legla sam s tobom ne mogu dalje pluća mi krvare puna su zraka jer mi smo pod vodom a ti si sirena malih ramena ako otvorim usta... Continue Reading →
Ne događa se često da neki projekt izazove toliki interes u tako kratko vrijeme od svog nastanka, posebice ako se uz njega vežu pojmovi poput 'umjetnost' i 'neprofitno'. Kada nam se FictionPlayGrounds pojavio na radaru, odmah nam je bilo jasno... Continue Reading →
ne-ma.net 