Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Autor

admin

Valentina Marek: Akvareli

  Valentina Marek rođena je 1979. godine u Bjelovaru gdje je završila i srednju ekonomsku školu. Živi i radi u Zagrebu. O sebi kaže: "Od malena su me privlačile sve vrste umjetnosti. S 30 godina donosim odluku da se posvetim samo kreativnom izražavanju.... Continue Reading →

iza tvoje kuće… | u džepu čuvaš… | ljudi iz tvog grada

*** iza tvoje kuće nikli su zidovi nestalo je mjesto na kojem smo jednom mogli ulistati proljeće u vene i čekati sunce da nam se osmjehne sada pred vratima ostavljamo kožu sašivenu po mjeri i nadu što su nam rođenjem... Continue Reading →

Poljubac

Mirta baci desnom zračni poljubac, puhne mu u krila prema Goranu pa se okrene. Da je naćulila uši, čula bi tihisimi plop! kad je paučinasti anđeo poljupca pao odmah iza leđa (ne zna letjeti). Ali nije: čim se okrenula, i... Continue Reading →

Papirnate barke | Ako pjesma može biti isprika | Djeca koja su sanjala zmajeve

Papirnate barke   Sklonjen u svojem plavom sobičku,  Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Skrolam tamblerom, gledam lica savršenih djevojaka i savršenih dječaka, Tragam za mrtvim umjetnicima i njihovim tužnim biografijama, poneka mitska Sova izroni u tri ujutro zajedno... Continue Reading →

Debelo srce iz Zagreba

Pratila je posturu svog tijela u ogledalu dok je radila čučnjeve. Pola sedam je ujutro i sama je u teretani, ako se ne broji čistačica sa slušalicama u ušima. Za 30 minuta otvaraju, što znači da ostatak ekipe iz jutarnje... Continue Reading →

Cink i čaj | Neka dođe što mora

Cink i čaj   Sve je tempirano I kuca po naredbi Glavne žile kucavice;   A ja skrivam svoje bilo Ispod debele košulje Poput sitne kukavice.   Prolazi vrijeme Bez pogleda na sat. Kucam žličicom po rubu šalice.   Preostaje;... Continue Reading →

Postala si | Tata | Predosjećati

Postala si   Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne  kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu  preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje  nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →

Breskve

Ne znam može li se o tome pisati. Je li to netko nekada izrekao ili se u istom trenutku od težine utopio. Pomisliš da su riječi samo riječi. Skup slova. I jesu, sve su jednake, ali su neke ipak jednakije... Continue Reading →

moanin’ | Sto godina samoće | Anima verde

moanin’   podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →

Da bi reč rekla

Ma, da bi reč rekla! Mi na selu, navek se mučimo i puno delamo. Stalno v pokretu. Naše je živlenje celodnevna teretana, jogging, šetnja oko pesa i njegve hižice, vežba i znojenje od jutra do večeri. Da bi bili siti,... Continue Reading →

Schrödingerova žena

    Sat je otkucao pet popodne. Bilo je vrijeme. Morao je krenuti.     Prošlo je manje od polovice radnog vremena otkad je primio poziv. Bio je kratak i formalan. Trajao je manje od minute. Nikome nije rekao što je saznao.... Continue Reading →

Kada ujutro… | Djed Mirko je bio… | Ponekad se sjetim…

*** Kada ujutro otvorim oči  Prvo umrem.                                                  Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑