Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Autor

admin

Malo nebo

Dvije godine ili dvadeset četiri mjeseca. Nije tako strašno. Marko je ovdje već desetu godinu, što opet nije tako strašno jer je još mlad. Ili je time strašnije. Marko je, srećom, u susjednoj ćeliji. Zamisli da je onaj ludi Perkonja!... Continue Reading →

Radost rata (V)

POLJE   Vremenski putnici stižu do jednog od devet ulaza u Polje. Narumenjeno, usnulo, romantično polje. Postoje svakakva polja na širokome svijetu: Higssovo, gravitacijsko, električno, magnetsko, elektromagnetsko, brojevno, atmosfersko, šahovsko, minsko. Ova zadnja dva su jedno te isto. Kamion je... Continue Reading →

Mr. Ali’s Driver (IV)

10 I was eager to talk to Hannah and Mariam.  I wanted to hear Hannah’s voice. I needed to hear about what she did that day.  Did she go to the market with Mariam? I thought to myself all day.... Continue Reading →

Motivi iz djetinjstva

  ©Višnja Vlahović

šećer i mlijeko

dani su zgušnjeni vagoni. jedino što mi preostaje je da se zasmijem. već zaboravljam miris šećerne repe čije se polutke kotrljaju po cesti, ali ne i strogu opomenu iz djetinjstva da se cvijet maka nikada ne bere. sentiment kupovine šećera... Continue Reading →

Štipaljke

Čim su se doselili, baba je predložila da se rezervni ključ čuva u plastičnoj kantici sa štipaljkama za veš. Nikad nismo došli u situaciju da se njime i poslužimo, u kući nas je bilo taman toliko da u svakom času... Continue Reading →

(Odskočila si prugom zglobovima zavitlana )

Odskočila si prugom zglobovima zavitlana na stanicu jednog djetinjeg sna. Na putu prema Kindergartenu čizmice su zakolutale valove svih lokvica. Ptičice se kupaju, kaže mama snažna nit. Žice su pune leta, kaže se Umlaut, čujes kišu i glas istovremeno, to... Continue Reading →

Zašto je vrijeme da dječje knjige počnemo doživljavati ozbiljno

I kao autor i kao akademik dječju književnost shvaćam ozbiljno – u pitanju je moj profesionalni raison d’être. Međutim, to ne znači da mislim da bi se o njoj trebalo raspravljati prigušenim tonovima, samo da je ne bi trebalo odbacivati... Continue Reading →

Buranija

Dvadeset, Dvadeset i dan. Pitaš se kako ovo uopšte ide Dok ti uz kičmu kopčaju bijelu dugmad. Hoće li biti kao u filmovima, Onako veliko i važno? Ali mi nismo u filmu, Mi smo u Bosni.   Ti sada misliš... Continue Reading →

Jebenti mater

Bacali smo avione s moje zgrade Zapalili bismo ih i gledali Kako izgaraju u zraku Leteći plamen Razgovaramo o idejama Razgovorom dolazimo do ideja Pala je bomba Razletjela organizme izubijala organe izbila organe Razbacalo nas po stanu Mene je ispalilo... Continue Reading →

Phoebe Rope: Childhood

Photographs © Phoebe Rope

Pankreas

Živjeli smo blizu bolnice i bili usputna stanica za sve one koji su išli na pretrage, čekali nalaze ili su posjećivali bolesnike i nakon tih posjeta svraćali k nama. Majka ih je dočekivala s kavom i kolačima, suosjećajno slušajući priče... Continue Reading →

Blog pokreće Wordpress.com.

Gore ↑