I first met Matea Šimić in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, in 2012. That fall I launched the Sarajevo Writers’ Workshop, a group of poets and prose writers working in Bosnian/Croatian/Serbian and English. Matea and I ran into each other a... Continue Reading →
Puls grada najmirniji je noću kada ga se u ponoć poput nabujalog tijesta presječe oštricom noža. Stišaju se gromoglasni urlici gužve i iz utrobe trojanskog konja pred nas počinju iskakati čudovišta od selotejpa. Dugo ćemo njegovo prazno truplo čuvati u ladici... Continue Reading →
Montgomeryjeva žlijezda Čekam Čekam Čekam. Zanimaju me filmovi Zanimaju me kosturi Šta je to hren? Gubim se u magli I nestajem# Sataraš umorna sam boli me noga piški mi se nosi me žedna sam češkaj me... Continue Reading →
Ne postoje glupa pitanja. Suvišna, predvidljiva, nametljiva? O, da. ‘I, kak ti je prošel godišnji?’ mora da je prva stvar koju čuješ kad se vratiš na posel. Od svake proklete osobe koju makar iz viđenja znaš. Dojde mi da napišem... Continue Reading →
"Sunaca tisuću oslijepiti me mogu No, u srcu mom, tuge nema Jer u masama prizemljenim, tu oko mene Jednog, samo mog, s krilima imam" Sarajevo, 8. decembar Državna vlada je u ranim jutarnjim satima konačno završila maratonsku sjednicu... Continue Reading →
Dan nije bio povoljan za kupovinu. Iznenadna hladnoća u aprilu je sprječavala kupce da raspoloženi, zajedno sa cvrkutom ptica, dođu na pijacu po svježe povrće. To za simpatičnog zelenara Muzafera nije bilo dobro. Ali ionako je bio previše zabrinut da... Continue Reading →
Rasim je kucao na vrata svoga komšije Asima već skoro deset minuta. Bio je uporan. Pretpostavljao je da spava, tek je deset ujutro, a on je... pa eto. On je - on. Ovisnik. Probisvijet. No, Rasim ne odustaje. Promrzao, samo... Continue Reading →
U spomen nedavno preminulom pjesniku Admiralu Mahiću OBNAVLJANJE Nigdje me nema. Negdje sam nestao na putu k sebi. O, ružo koja se rasipaš! Ispred smeđe zgrade predsjedništva pozdravljaju se dva stražara. Nad zgradom Predsjedništva, u daljini svjetluca planinski vrh.... Continue Reading →
JEDNA ŠANSONA Iza klaustrofobične zavese igram žmurke sama sa sobom na belom zidu crtam ti rogove i jedem tvoje udove rastanak je fizički bol KLOVN jašem svoje snove odevena u svet koj mi je poklonila tvoja... Continue Reading →
Sa vrha palme prezreo,skupljam snagu za pad Svijam je do zemlje i odapinjem se na još jedan samotni otok samonikli a ona napuklog srca kao sušna zemlja u vatrenoj srži ga taji kao grešni had I tako sa jednog na... Continue Reading →
FIRST FALL: I LOST YOU IN THE AIR, CERTAIN that we had left the line that divides the stage platform, twenty feet high, I remembered the expression on your lips as you laughed, and I realized that you were my safest place; the thread... Continue Reading →
Topla voda se na niskim temperaturama ohladi. Hladna voda se na niskim temperaturama pretvara u led. Led, pod pritiskom, puca. Prvo što sam osjetio je bio dodir suze. Sve noge što su hodale po meni prije, stvari koje sam... Continue Reading →
Živjeti izvan matične zemlje može biti epileptični doživljaj. Preopterećenje informacijama česta je pojava pa se najčešće živcirate dva, tri, četiri puta više nego prije - ovisno o broju novootvorenih geografskih područja interesa. Jedina druga opcija je da pošaljete sve... Continue Reading →
M. je žena s tri imena (i jednom glavom) Njena Narnia je iza slike s bombonjere (nemojte micati bombonjeru) Svi se zločini srca kriju iza slike s bombonjere (u pralinama je otrov za miše iz naših guša) M. misli da... Continue Reading →
Zaposlio sam se krajem travnja u nekoj firmi koja je proizvodila svijeće. Bio je četvrtak, dan prije praznika rada. Dobio sam novce za taj tjedan i dodatno za prijevoz za naredni mjesec. Nisam namjeravao ganjati karijeru lijevajući vosak u kalupe, plan... Continue Reading →
ne-ma.net 