Čovječe pazi da Ponekad gledam nebo iznad krova svoje kuće I donosi mi samo nemir Jer se pitam Kako je moguće da je to krov svega. I da iznad mene se rasipa samo zrak Recimo samo uvjetno da... Continue Reading →
* dok opipavaš usnama grlić piješ poruke iz flaša bačenih u more mumlajući nejasna mesta švrakopisa grleno-grguravog klokotanja mehurića brižljivo artikulišući u formule učtivosti zgužvana počela gušiš se u divljem smehu proničeš u detalje katastrofe brod je... Continue Reading →
Na početku svake nove godine ljudi se zaklinju kako će prestati s autodestruktivnim navikama poput pušenja, prejedanja ili pretjeranoga trošenja. Nadalje, koliko smo puta čuli za nekoga (prijatelja, voljenu ili slavnu osobu) tko je učinio nešto autodestruktivno, a što je... Continue Reading →
– A čega se vi bojite, pa to su vaši, neće oni na vas. – odmah s vrata skloništa, poput bijesne životinje, dočekala nas je Ruža jedući pitu. – Odakle avioni znaju 'ko je čiji? – pokušavajući ostati smiren, odgovorio... Continue Reading →
Retke slova izlučuješ, kao pauk vlažnu nit, iznova, uvijek iznova. Vrijeme prestaje biti vrijeme, postaje grafitni trag, olovo, crnilo. Pretvara se u tamni zapis na svježem snijegu, ne vidi mu se početak ni kraj. Samo zakrivljene linije, kako uranjaju i... Continue Reading →
4 We pulled up to a covered parking lot. There were spaces for three cars, and Ahmed occupied the last one. I opened the door, and felt the anxiety that I was expecting to feel. It wasn’t the job that... Continue Reading →
Pozivaju se autori/ce da nam šalju svoje originalne, dosad neobjavljivane radove na temu DJETINJSTVO. Kao i uvijek, tražimo poeziju, prozu, publicistiku (eseje, kritike, itd.) te likovne i audiovizualne radove – kao i sve između. Svaki/a autor/ica može sudjelovati sa SAMO... Continue Reading →
1996. godine student imenom Mark Robson je pravio digitalni katalog knjižnice Brotherton Sveučilišta u Leedsu kada je otkrio nevelik rukopis na jednoj od polica. Elegantno naslovljen “Poems Breathed Forth by the Noble Hadassas” (u slobodnom prijevodu: Pjesme iz daha plemenite... Continue Reading →
#1 VRATITE SE ASTRONAUTI #2 Plaži Wasteland U industriji nema zime, takva je budućnost, na nedovršen dodir, čekajući kao krošnja u tramvaju, izgara miris žene, već se priviđa u usmjerenu intuiciju, prije nego što munja iznenadi sebe u... Continue Reading →
...kaj se bude videlo Zagorje... Slaven Janđel rođen je 1988. godine u Zaboku. Završio je studij Multimedije, oblikovanja i primjene u Varaždinu. Oduvijek se zanima za fotografiju, no tek se 2009. godine počinje njome ozbiljnije baviti. Profesionalnu karijeru... Continue Reading →
Karepovac nije mit. A na ovoj rivi galebovi ne uzmiču pred ljudima. Svakim kilometrom udaljeniji od laptopa i činjenicom da si na pitanje „Želite li isključiti alarm?“ odgovorio DA započinje tvoj kratki bijeg. Ljetovanje na moru za tebe ne može... Continue Reading →
Moja se ljubav spušta po stepenicma Moja se ljubav spušta po stepenicama Pokraj trkaćih konja Koji se pretvaraju u svilu Netko vrši atentate na krošnjama Ljubav je meta koja Pada na sjenke gelendera Ja se rukujem s oblakom Pokušavamo... Continue Reading →
Vi se ne smijete, draga gospođo, nije ni vrijeme ni mjesto za to. Jasno Vam je koji je Vaš zadatak i držite ga se strogo,nema ulaska na dvorac obuvenih nogu i nema prolaska bez žetona. Kod Vas je sve po... Continue Reading →
moja su sjećanja na djetinjstvo sretna gumi-gumi, školica, ledena baba, skrivača, crna kraljica vesna pisarović kolači koje smo mama i ja pekle pa ih zagorjele. smijeh kućice od drvenih daski i kolači od blata nema bolnica ni vrištanja (tata,... Continue Reading →
Prvi dio priče pronađite ovdje. CIKLONA Vrijeme. Jedino, nedodirljivo, pokvareno, subjektivno, jedva postojeće vrijeme. Oblaci, naoblaka, još kumulusa, altokumulusa, cirokumulusa, kumulonimbusa, stRATokumulusa, altostRATusa, stRATusa, nimbostRATusa, cirostRATusa, cirusa, bla-bla-bla. Lijepo se vrijeme uzvitlalo iznad bakrenih sajli, zelenih, metalnih povijuša. Oblaci... Continue Reading →
ne-ma.net 