Namreškana geometrija Gledali smo neki drugi grad u retrovizoru, zgrade su se uvećavale i promicale, u odrazu sasvim nove, neke druge, ne ove, nikad viđene, smanjivale se i nestajale. Gledali smo neke druge prozore i pročelja hvatajući detalj, drugu... Continue Reading →
*** Kazaljke na broju 1, kao ne mogu, Čuti upute moga pulsa Kako brže zagrliti Dvanaesticu. Večeras samo želim zaroniti u rijeku tvojih Bora, Želim ti kapljice prošlosti Izliti iz čaše tako da ne rastem s cvijećem Na kutiji... Continue Reading →
* dok opipavaš usnama grlić piješ poruke iz flaša bačenih u more mumlajući nejasna mesta švrakopisa grleno-grguravog klokotanja mehurića brižljivo artikulišući u formule učtivosti zgužvana počela gušiš se u divljem smehu proničeš u detalje katastrofe brod je... Continue Reading →
Čovječe pazi da Ponekad gledam nebo iznad krova svoje kuće I donosi mi samo nemir Jer se pitam Kako je moguće da je to krov svega. I da iznad mene se rasipa samo zrak Recimo samo uvjetno da... Continue Reading →
Retke slova izlučuješ, kao pauk vlažnu nit, iznova, uvijek iznova. Vrijeme prestaje biti vrijeme, postaje grafitni trag, olovo, crnilo. Pretvara se u tamni zapis na svježem snijegu, ne vidi mu se početak ni kraj. Samo zakrivljene linije, kako uranjaju i... Continue Reading →
#1 VRATITE SE ASTRONAUTI #2 Plaži Wasteland U industriji nema zime, takva je budućnost, na nedovršen dodir, čekajući kao krošnja u tramvaju, izgara miris žene, već se priviđa u usmjerenu intuiciju, prije nego što munja iznenadi sebe u... Continue Reading →
Moja se ljubav spušta po stepenicma Moja se ljubav spušta po stepenicama Pokraj trkaćih konja Koji se pretvaraju u svilu Netko vrši atentate na krošnjama Ljubav je meta koja Pada na sjenke gelendera Ja se rukujem s oblakom Pokušavamo... Continue Reading →
moja su sjećanja na djetinjstvo sretna gumi-gumi, školica, ledena baba, skrivača, crna kraljica vesna pisarović kolači koje smo mama i ja pekle pa ih zagorjele. smijeh kućice od drvenih daski i kolači od blata nema bolnica ni vrištanja (tata,... Continue Reading →
Izbor iz zbirke "Pred gradom su kosci" (HDP, 2018) Ministarstvo obrane Tko je venuo za cijelim nikada nije došao do sreće Živjeti jutros: čekati priču a samo rečenice držati za vlasi Stvari su veće od naše... Continue Reading →
nedjeljom uveče nedjeljom uveče obučeni u pamučne pidžame jedemo hranu koju on donese gledamo crno-bijeli film po mom izboru onda skidamo pidžame i goli čitamo poeziju Silviju Plat, on meni Carvera, ja njemu u ponedjeljak odlazi... Continue Reading →
ENZO SUR LA PLAGE DE LA CORNICHE | Marco, umorna sam Čaša nas gleda Njena voda je od života Francuzi kažu l'eau-de-vie Čaša nas guta pogledom Noi siamo di Dio, Marco Nikada neću zaboraviti šta mi je Enzo rekao... Continue Reading →
* Kad umrem, Uzmi kostur moje prošlosti Zatvori sve ormare koje sam ikada zamišljala Samelji ga u prah, utrljaj u dlanove Da te život manje žulja Kad umrem, plači! Isplači kadu, kupaj se Zar nije život samo utapanje u... Continue Reading →
u neke dane nastani se ovdje neki đavo u neke dane nastani se ovdje neki đavo, govori mi da sam luda: luda si, i sada lijepo sve porazbijaj, demoliraj, zidove, namještaj i sve, sve, ispričaj se susjedima zbog prevelike... Continue Reading →
Muza Natakne šarene naočale kao sloj svijesti pretvara klupu u vremeplov drvo u kapelicu prolaznika pognute glave u priču *** Nestane *** Hoće li se znati vratiti treba li joj ostaviti upaljeno svjetlo u maloj sobi na pisaćem stolu... Continue Reading →
Ubila ju južina Prosinac na aparatima Pere ga neka vrućica Na Dnevniku kažu Ostanite u kućama Jugo odnosi krovove Pa mi nije baš posve logično Al' što ja znam o vjetrovima Osim onima poslije nedjeljnog ručka E tu sam... Continue Reading →
ne-ma.net 