Serafim Palić odlučio je ubiti susjedu. Ma dajte! Serafim Palić nije niti serijski ubojica,niti manijak i kako se ono kaže... Killer. Bože sačuvaj! On je po svojoj prilici obični penzioner. Temeljito ispeglan i mrvicu preuredan. Inteligentan je, ali ne previše.... Continue Reading →
Petama je žestoko kao i uvijek udarala o pod i mogao sam znati da je blizu. Bilo je mračno u hodniku i zato su se koraci čuli duže no inače. Sve zbog računa koje bih odložio na policu i zaboravio.... Continue Reading →
PITBUL Boli ga glava. Svlači odjeću i baca se pod tuš, polijeva se hladnom vodom jer sve u njemu pulsira. Na krevetu okreće broj suca s kojim surađuje, pali jedan džoint jer to je bezopasno i ništa drugo ga ne... Continue Reading →
1240. u Trogiru bilo je oko 3 sata ujutro i svijet je bio daleko od buđenja, no jedan čovjek je ipak, kao u sred bijela dana, zurio u skoro dovršeni portal na trogirskoj katedrali. Očiju punih čuđenja i s... Continue Reading →
Punti di vista. Basta regolare il proprio. Ruotarlo fino a vedere le cose in un'ottica migliore. Niccolò Ammaniti ROZA Roza hoda gradom u pripijenoj haljini do koljena – osjeća se seksi, zavodljivo, podatno, dok kapljice klize i pretvaraju njezine gaćice... Continue Reading →
Kad sam imala deset godina upoznala sam svog dalekog rođaka Bao Yua. Znakovi od kojih je sastavljeno njegovo ime znače „dragocjen“ i „nefrit“. On mi je to rekao kad sam ga upitala jednog predvečerja dok smo sjedili u paviljonu i... Continue Reading →
17. juli 1968. Skoro je tri mjeseca prošlo a od Hazima nema nikakvog odgovora. Čak i nakon svega što sam mu u tom pismu napisala, on se nije javio. Danima sam se pitala da li je kakvo pismo stiglo... Continue Reading →
Azra je sjedila u policijskoj stanici čekajući inspektora već pola sata. Smrzavala se, iako je unutra bilo toplo, zadimljeno i mirisalo je na tintu i muški znoj. Svi su se glasovi zgužvali u jedan ujednačen, težak šum od kojeg ju... Continue Reading →
Bila je to nevjerovatna prva godina, na prvom pravom poslu koji je Dijana dobila u životu. Radila je više nego što se od nje tražilo, kao što to obično biva na početku, šefovima je bila pod lupom, vikendom je... Continue Reading →
Jutarnje kolovoško sunce sporo je napredovalo u času kad je crno bijela mačka još sporije došetala do svog mjesta na žalu, za mačje pojmove opasno blizu vodi. Lijeno je nekoliko puta okrenula glavu, kao da proučava je li sve kako... Continue Reading →
februar, 1968. Jučer mi je stiglo pismo od Hazima. Slagala bih kad bi rekla da me pismo obradovalo. Moje oduševljenje i sreća je jenjavala sa svakim pročitanim slovom. Sad mi odjednom piše kako mu se na poslu situacija promijenila.... Continue Reading →
Isuse, majko, bilo je užasno, stajao sam tamo kraj jebenog stroja za pranje suđa, a suđe je samo dolazilo i raslo pred mojim očima, kao da se povećavalo kakvom magijom, i ma koliko se trudio sve oprati na vrijeme, nisam... Continue Reading →
januar, 1968. Hazim je uspio ipak doći na dva dana u Sarajevo za novogodišnje praznike, tako da nismo dugo bili razdvojeni.Drago mi je bilo. Ma, šta lažem bila sam presretna. Još sam i sestru poslala kući pa smo sami proslavili.... Continue Reading →
"Sunaca tisuću oslijepiti me mogu No, u srcu mom, tuge nema Jer u masama prizemljenim, tu oko mene Jednog, samo mog, s krilima imam" Sarajevo, 8. decembar Državna vlada je u ranim jutarnjim satima konačno završila maratonsku sjednicu... Continue Reading →
Dan nije bio povoljan za kupovinu. Iznenadna hladnoća u aprilu je sprječavala kupce da raspoloženi, zajedno sa cvrkutom ptica, dođu na pijacu po svježe povrće. To za simpatičnog zelenara Muzafera nije bilo dobro. Ali ionako je bio previše zabrinut da... Continue Reading →
ne-ma.net 