Čim su se doselili, baba je predložila da se rezervni ključ čuva u plastičnoj kantici sa štipaljkama za veš. Nikad nismo došli u situaciju da se njime i poslužimo, u kući nas je bilo taman toliko da u svakom času... Continue Reading →
Odskočila si prugom zglobovima zavitlana na stanicu jednog djetinjeg sna. Na putu prema Kindergartenu čizmice su zakolutale valove svih lokvica. Ptičice se kupaju, kaže mama snažna nit. Žice su pune leta, kaže se Umlaut, čujes kišu i glas istovremeno, to... Continue Reading →
I kao autor i kao akademik dječju književnost shvaćam ozbiljno – u pitanju je moj profesionalni raison d’être. Međutim, to ne znači da mislim da bi se o njoj trebalo raspravljati prigušenim tonovima, samo da je ne bi trebalo odbacivati... Continue Reading →
Dvadeset, Dvadeset i dan. Pitaš se kako ovo uopšte ide Dok ti uz kičmu kopčaju bijelu dugmad. Hoće li biti kao u filmovima, Onako veliko i važno? Ali mi nismo u filmu, Mi smo u Bosni. Ti sada misliš... Continue Reading →
Bacali smo avione s moje zgrade Zapalili bismo ih i gledali Kako izgaraju u zraku Leteći plamen Razgovaramo o idejama Razgovorom dolazimo do ideja Pala je bomba Razletjela organizme izubijala organe izbila organe Razbacalo nas po stanu Mene je ispalilo... Continue Reading →
Živjeli smo blizu bolnice i bili usputna stanica za sve one koji su išli na pretrage, čekali nalaze ili su posjećivali bolesnike i nakon tih posjeta svraćali k nama. Majka ih je dočekivala s kavom i kolačima, suosjećajno slušajući priče... Continue Reading →
ima neke nostalgije u ovim zimskim jutrima kada mi se u misli ušulja neka pjesma iz osamdesetih pa je ne mogu nikako izbaciti iz glave, pa mi zebu jagodice prstiju dok polako hodam uz djecu na putu do škole. mogao... Continue Reading →
tamo dole se zove dom. kod koša gde neko vikne "auto" i dohvate loptu i sačekaju da prođe, a onda odmah za njim nastave igru i čuje se "alo bre 'de si poš'o" i "vraćaj se 'vamo" ulični psi,... Continue Reading →
Zatvorio sam oči i na crnoj podlozi ugledao duguljasti, crveni protein kako se pomiče nekud prema gornjem lijevom kutu. Potom sam ugledao svoju majku na podu kako plače i jeca „ j a o v o v i š e ... Continue Reading →
Djeca se mogu ugrubo podijeliti u dvije skupine: djecu koju roditelji moraju tjerati da pročitaju lektiru (a često ju, umorni od vječne borbe, i pročitaju umjesto njih) i onu kojima moraju braniti pretjerano čitanje zbog straha od mogućeg kvarenja vida... Continue Reading →
Zašto jeste sve što jeste, a nije rađe da nije zapitao se dječak zagledan u bijelo i prazno tkano na oknu stisnuta oka i nosom pritom trljao prozorsko staklo miris kiše i packe mrtvih muha A zašto... Continue Reading →
- Ma daj, kaj ti je...skužila bude - Kaj bi skužila, one ti niti ne znaju kaje to... Sjećam se, zbog priča koje su mi prenijeli roditelji i koje su bile zaslužne za formiranje lažne memorije, da su... Continue Reading →
... molim te, izvuci se iz sjenke predaka, iskorači iz hladovine njihovih strahova i očekivanja. Zahvali se na brigama, na svakoj žrtvi, kapljici znoja i krvi koju izgubiše za tvoje dobro. Na svakome snu iz kojeg si ih plačem budila.... Continue Reading →
ne-ma.net 