Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Oznaka

poezija

Maja Šiprak, 3 pjesme

Vatra jasnog pripadanja   Što bi bilo kad bi bio iskupljenje mojih snova a ne zbilje   razmišljam  tipično ženski teritorij neprohodan pozerima bez iskustva za izborane misli ne postoji kozmetička krema htjela bih da se možeš zanijeti kao i... Continue Reading →

Ivan Zrinušić, 4 pjesme

Pola sata tristo kuna   Kroz Francuzov jezgroviti prikaz Houellebecqove Opće spisateljske i ljudske promašenosti (O suvremenicima pohvalno ako su prisutni za stolom) I Hrvatovu srčanu borbu da glavu održi Uspravnom (odakle odjednom to?) Smanjuje se broj bonova za piće... Continue Reading →

Svemir u bočici

Dječak-muškarac je živio u maminom potkrovlju već 25 godina pod istim krovom i nije se imao namjeru uskoro micati iz te kuće. Za vrijeme punoga mjeseca sjedio je pokraj prozora i promatrao nebo; jeo je krem juhe, ali ne i... Continue Reading →

[2 pjesme] Tihana Ledić

Terapija supatnici je ružnija riječ od patetike, i rjeđa, kao na vrhu planine i iako su obje bremenite (patetika čak na refule i bezočno laže) - treba je koristiti češće u kontekstu veselja pročistit će ju vječna mijena i vrijeme... Continue Reading →

[3 pjesme] Dijana Mateša

Trapez   Razvukli su žicu preko krovova i ulice. Vidjela bi se s moga prozora ali sam okna zatvorila i navukla zavjese. Zavjese sam prvo oprala i ispeglala, a onda objesila gotovo žmirečki jer su razvukli žicu preko ulice. Škiljila... Continue Reading →

[4 pjesme] Anamarija Mutić

Vidi me na livadi VOLJELI SU SE NA DALEKO I NEKOJ bi GUSJENICI  otkinuli po jednu nožicu svakim susretom i kad GUSJENICA 100% ohromi vjenčat će se ali je GUSJENICA 47% ohromila I NESTALA PA JE DALEKO  POSTALO PUNO PUNO... Continue Reading →

Džepni oblak   Od magle i rose, Maslačkove sjemenke I duše jedne umiljate mačke Stvorio sam Jedan mali veseli oblak. (moj dobri i pitomi ljubimac) Posvuda sam ga nosio u džepu, Pa kad mi je bilo dosadno S njim sam... Continue Reading →

Enesa Mahmić, Poezija

Šta mi je ispričao Ivan poslije pete čaše   Ta bagra prvo piše o ljubavi i slobodi A onda se institucionalizira Pa proglasi ljubav i slobodu utopijom Kao da su im ljubav i sloboda krivi Što ne smiju ostati sami... Continue Reading →

Katarina Fiamengo, Poezija

FLUKTUACIJE   Zvezdano nebo otključano je na prozoru ludnice Za svu lepotu koju ljudsko oko ne može da shvati zahvali se šizofreniji Koliko znanja je umrtvljeno izgubljeno drogirano do zaborava Previše informacija može biti pogubno samoubice radije ne bi o... Continue Reading →

[ONISM] – im., Frustracija izazvana time što si zarobljen u samo jednom tijelu koje obitava na samo jednom mjestu u svakom trenutku. Poput stajanja u zračnoj luci ispred ekrana s odlascima na kojem trepere neobična imena mjesta kao tuđe lozinke,... Continue Reading →

[KOINOPHOBIA] – im., Strah da živiš običnim životom.   RED ZA HLJEB   Nećemo svi uvijek biti moćni i razdragani dok Ne razgrćemo sivilo i zavjese od prozora koji gledaju na Igralište gdje se igraju djeca, debela i vesela od... Continue Reading →

[MAUERBAUERTRAURIGKEIT] – im., Neobjašnjiva potreba da odgurneš ljude od sebe, čak i bliske prijatelje koji ti se sviđaju, kao da su ti svi društveni okusni pupoljci odjednom otupjeli ostavljajući te u nemogućnosti da razlikuješ jeftine pristojnosti od iskrene privrženosti, da... Continue Reading →

[ANTEMATTER] – im., Izmaštane verzije dijelova tvog života koje djeluju potpuno strano, no, ipak, su nekako tvoje: tvoja ante-škola, ante-prijatelji, ante-dom; svi dio paralelnog života čija gravitacijska sila podiže životne emocionalne uloge povećavajući šansu da ćeš na koncu uložiti sve... Continue Reading →

DIJALOZI MEĐU VERTIKALNO PARALELNIM SVJETOVIMA   poznajem Ofeliju onu Hamletovu onu Shakespeareovu još jednu od onih predivnih veličanstvenih pantragičnih dama ljubav ne može ništa izliječiti rekla je bol ne prestaje kada nestaneš jedino je ona stvarna sve će ostalo prestati... Continue Reading →

Boris Marić, pjesme

Patina   Lako ćeš živjeti U svojoj zoni komfora Nečujan poput afričkog jauka Daleko od očiju, daleko od prozora S dragom knjigom ispod mekog jastuka Opijen večernjom svježinom I zaljubljen u svoje rebro Padat ćeš u krevet kao zvijezda I... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑