Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Oznaka

NEMA

Emina Đelilović, Pjesme

Još jedan andaluzijski pas   Mogu da  okrivim vrijeme Za nepopunjena mjesta u sebi.   Viriš me kroz nebesku ključaonicu. Sjećanja režu oko na pola. Lagano puštaš suzu.   Vani pljušti.     Biti mrtav   Cijeli dan vješam na... Continue Reading →

Sretna

„Kako biste se opisali jednom riječju?“ „Sretna!“, bubnula sam kao iz topa i istom brzinom izletjela iz ureda mogućega poslodavca. Ispala sam glupa, ali što sam mogla opisati jednom riječju. Tko će sad njemu objašnjavati da je moj izbor biti... Continue Reading →

Katarina Fiamengo, Poezija

FLUKTUACIJE   Zvezdano nebo otključano je na prozoru ludnice Za svu lepotu koju ljudsko oko ne može da shvati zahvali se šizofreniji Koliko znanja je umrtvljeno izgubljeno drogirano do zaborava Previše informacija može biti pogubno samoubice radije ne bi o... Continue Reading →

[ONISM] – im., Frustracija izazvana time što si zarobljen u samo jednom tijelu koje obitava na samo jednom mjestu u svakom trenutku. Poput stajanja u zračnoj luci ispred ekrana s odlascima na kojem trepere neobična imena mjesta kao tuđe lozinke,... Continue Reading →

Blues na speedu (II)

PITBUL Boli ga glava. Svlači odjeću i baca se pod tuš, polijeva se hladnom vodom jer sve u njemu pulsira. Na krevetu okreće broj suca s kojim surađuje, pali jedan džoint jer to je bezopasno i ništa drugo ga ne... Continue Reading →

Blues na speedu (I)

Punti di vista. Basta regolare il proprio. Ruotarlo fino a vedere le cose in un'ottica migliore. Niccolò Ammaniti ROZA Roza hoda gradom u pripijenoj haljini do koljena – osjeća se seksi, zavodljivo, podatno, dok kapljice klize i pretvaraju njezine gaćice... Continue Reading →

Authentic Voices Loosely Connected

I first met Matea Šimić in Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, in 2012. That fall I launched the Sarajevo Writers’ Workshop, a group of poets and prose writers working in Bosnian/Croatian/Serbian and English. Matea and I ran into each other a... Continue Reading →

Jebi se

ideja je došla spontano ili možda iz potrebe; bilo kako bilo napravio sam još jednu kavu zapalio cigaretu i počeo sastavljati plan za zdraviji život. toliko o ideji toliko o meni toliko o ovoj situaciji. jebi se.   Gašpar Fotografija: https://www.see.me/profile/mdujava77/post/3627786?tab=image

O nama – Razgovor besmrtnika (nastavak)

Prvi dio možete pročitati na https://ne-ma.net/2015/01/29/o-nama-razgovor-besmrtnika/ * Vrijeme nježno leti. Život je spokojan ovdje. „Kako lijepa mlada dama.“, pohvali me ljubičasti. Zahvalim se na komplimentu i nastavim trčati i plesati preko crveno-žutog lišća. Vjetar raznosi moju smeđu, dugu kosu i sve... Continue Reading →

O nama – Razgovor besmrtnika

Nisam sigurna gdje sam. Jedva sam sigurna šta sam. Sumnjam u ono što mislim da znam, ali mi ni ta sumnja nije važna. Ovo mjesto mi je nepoznato, ali ne strano. Logično je da postoji. Nemam potrebu da preispitujem njegovo... Continue Reading →

Hazim (I)

Obukao je stare patike i ponio sa sobom stari kofer. Na putu od stana zastade jednom, te pogleda u prozore. Čisto onako iz navike. Nije sad da ga je neko gledao sa njega. Nego eto tako, samo iz navike. Okrenu... Continue Reading →

Nermana Česko, Kese

Ja nosim kese teške kao noći u kojima su nastale. Nabubrile i potamnile, kao mrak dok su se u njih trpala moja Voljenja, Željenja, Nadanja, Žaljenja, Kajanja, svi moji snovi, pogrešna skretanja, putevi što vodiše nigdje, sva vraćanja i ponovna... Continue Reading →

Glad

„Otkopavaj.“ „Šta misliš šta radim kojeg vraga? De pomjeri se i ti malo.“ „Gladna sam.“ „I ja sam, pa? Diži se.“ Dvije izdužene sjenke su puzale po kamenim pločama obasjanim mjesecom. Pun je mjesec ove ljetne noći. To su čekale.... Continue Reading →

Crni dani

U crnim danima moje ime nije ispisano ni na jednoj stranici mog života. Autori priča su ljudi koje poznajem samo u momentima kada se predstave: ‘’Zdravo, ja sam tata.’’ ‘’Ćao, ja sam mama.’’ ‘’Luđakinjo, mi smo ti sestre.’’ ‘’Pogledaj se... Continue Reading →

11795

Nisam htjela to da vidim, ali, eto, popriječilo se kao gorki, nesažvakani, nezreli, pomalo kvrgavi badem u grlu suhom, presuhom za pričalicu. Gledam ja to u oči, onako iz dubine, kao u šahovskog protivnika hladnog, ali saosjećajnog. Šta li je... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑