Izbor iz zbirke "Pred gradom su kosci" (HDP, 2018) Ministarstvo obrane Tko je venuo za cijelim nikada nije došao do sreće Živjeti jutros: čekati priču a samo rečenice držati za vlasi Stvari su veće od naše... Continue Reading →
nedjeljom uveče nedjeljom uveče obučeni u pamučne pidžame jedemo hranu koju on donese gledamo crno-bijeli film po mom izboru onda skidamo pidžame i goli čitamo poeziju Silviju Plat, on meni Carvera, ja njemu u ponedjeljak odlazi... Continue Reading →
ENZO SUR LA PLAGE DE LA CORNICHE | Marco, umorna sam Čaša nas gleda Njena voda je od života Francuzi kažu l'eau-de-vie Čaša nas guta pogledom Noi siamo di Dio, Marco Nikada neću zaboraviti šta mi je Enzo rekao... Continue Reading →
* Kad umrem, Uzmi kostur moje prošlosti Zatvori sve ormare koje sam ikada zamišljala Samelji ga u prah, utrljaj u dlanove Da te život manje žulja Kad umrem, plači! Isplači kadu, kupaj se Zar nije život samo utapanje u... Continue Reading →
u neke dane nastani se ovdje neki đavo u neke dane nastani se ovdje neki đavo, govori mi da sam luda: luda si, i sada lijepo sve porazbijaj, demoliraj, zidove, namještaj i sve, sve, ispričaj se susjedima zbog prevelike... Continue Reading →
Muza Natakne šarene naočale kao sloj svijesti pretvara klupu u vremeplov drvo u kapelicu prolaznika pognute glave u priču *** Nestane *** Hoće li se znati vratiti treba li joj ostaviti upaljeno svjetlo u maloj sobi na pisaćem stolu... Continue Reading →
(Monika Herceg, Početne koordinate, Goranovo proljeće, Zagreb, 2018.) Za Moniku Herceg, studenticu fizike i prošlogodišnju dobitnicu Gorana za mlade pjesnike, znanost i poezija se dotiču u jednoj točki – obje se bave kozmičkim. Za naslov ove debitantske knjige nije slučajno... Continue Reading →
Ubila ju južina Prosinac na aparatima Pere ga neka vrućica Na Dnevniku kažu Ostanite u kućama Jugo odnosi krovove Pa mi nije baš posve logično Al' što ja znam o vjetrovima Osim onima poslije nedjeljnog ručka E tu sam... Continue Reading →
Keramički slon nikad ne gleda ka jugu Hodam po rubu pločnika i razgovaram sa sobom tek periodično Kakva je to tek ludost Djeca mi svakodnevno vise s nogavica, Nasmiješena i velikih glava, malih očiju To je valjda recept za... Continue Reading →
Ako je slavni adept i prorekao da poeziju će svi pisati, danajsko doba zasigurno prepoznaje drugu krajnost tog prokletstva – pjesništvo kome je perfekcionizam mana, a manjkavost opsesija sada ne biva ništa drugo do vrsta asocijativnog pisanja koje se otrglo... Continue Reading →
ŠESTAR Jutra su bila pravokutne poljane na kojima sam izmišljala različite vrste vatre. Sjekira je stvarala užarene zmijaste procjepe na prozorima. Škare su palile rubove konjskih spavaćica kako bih noćima lijegala u umjerene dane. Šestare je dopalo najveće... Continue Reading →
* * * Rijeka ne zna što je grijeh, mada jezik lako napravi tu omašku dok je opetovano prevodi i izgovara: moja rijeka, moja rijeka, moja prevelika rijeka. Prostranija od nebesa. Zato baš nemilosrdnija. Gipko i savitljivo isklizne... Continue Reading →
Marija Dejanović najnovija je dobitnica nagrade Goran za mlade pjesnike. Nagradu je osvojila rukopisom "Etika kruha i konja", a u obrazloženju uz nagradu Ivan Šamija, između ostalog, navodi da njena poezija izravno "dopire do čitatelja originalnošću i začudnom ljepotom pojedinih... Continue Reading →
Pjesnici se često šale da nikada nije dobro kada poezija završi u vijestima. Od skandala izazvanih plagiranjem do kontroverzi oko dodjela nagrada, povremenim bi se čitateljima moglo oprostiti ako pomisle da takozvani “pjesnički svijet” postoji u stanju trajnog ogorčenja. U nedavnom članku The... Continue Reading →
berba baka ide prva i trkljom dugačkom i vitkom trese stabla leđa bole u dugosatnom skupljanju čučimo pa stojimo pa stojimo pa čučimo ljepljivih prstiju i ne primijetimo kad su runjaci puni ljubičaste kože ljeta odgurani u dio zemljine... Continue Reading →
ne-ma.net 