Pretraži

Magazin za književnost i umjetnost // Journal for literature and arts

Oznaka

poezija

Postala si | Tata | Predosjećati

Postala si   Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne  kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu  preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje  nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →

moanin’ | Sto godina samoće | Anima verde

moanin’   podrum filing opus nimbus omnibus bosa noga korak eter mrak titraj, titraj, titraj, tiraj drhtaj bas okret trzaj hop! žica smiješak pljesak haljina ruž zrak, zrak, zrak šank pogled rakija rum urlik pljas ruka vrat dodir strast ulica... Continue Reading →

Kada ujutro… | Djed Mirko je bio… | Ponekad se sjetim…

*** Kada ujutro otvorim oči  Prvo umrem.                                                  Obojam noge živim vapnom da izgledam kao drvo. Razlistam... Continue Reading →

Pjesnikinja, ljeti | Zvijeri u Izraelu ostavili su mi kći da umre na cesti | Zvijeri u Zagrebu kćer su mi posadili  da bude drvo na Medvednici | Ja, zvijer u svom stanu, ubila sam kćer nekoliko mjeseci nakon poroda | Zvijer iz kćerina srca

Pjesnikinja, ljeti   Neizbježnost dana skotrlja se niz znojna leđa u pjesmu kao dječja kolica puna Venerina sumpora i sjete Možda se nebo otvori jednom kad nam kihne u večeru taj pupak predvečerja pa nahrupe horde vanzemaljaca koji smrde na... Continue Reading →

Pod starim krovovima | Magnolija red | Desničar u sobi

Pod starim krovovima   Pod starim krovovima Žene nijemo plaču. Pudraju svoja izbrazdana lica kada prelaze kućni prag. Uvećana stopala guraju u španjolske čizme koje svakim korakom otvaraju nove rane na starim žuljevima. Odlaze u Konzume, Šparove, Bile i Kauflande... Continue Reading →

Bez veze | Oblikovana oktavom

BEZ VEZE Ćudljiva se narav stvara iskustvima materijal skupljen s više lokacija Sjevernije od toga ne ide - rekli su Ali išla sam..išla bih ponovno Što god da mi tvrde kako ne može Dokazati ću suprotno Jer jarice rogove često... Continue Reading →

Namreškana geometrija |Vježbanje agonije | Pjesma sjena

Namreškana geometrija   Gledali smo neki drugi grad u retrovizoru, zgrade su se uvećavale i promicale, u odrazu sasvim nove, neke druge, ne ove, nikad viđene, smanjivale se i nestajale. Gledali smo neke druge prozore i pročelja hvatajući detalj, drugu... Continue Reading →

Kazaljke na broju 1 | Škripa prašinom posoljenog praga | Tražilica tražnje traganja

*** Kazaljke na broju 1, kao ne mogu, Čuti upute moga pulsa Kako brže zagrliti Dvanaesticu.   Večeras samo želim zaroniti u rijeku tvojih Bora, Želim ti kapljice prošlosti Izliti iz čaše tako da ne rastem s cvijećem Na kutiji... Continue Reading →

Tri pjesme bez naslova

* dok opipavaš usnama grlić piješ poruke iz flaša bačenih u more mumlajući nejasna mesta švrakopisa grleno-grguravog klokotanja mehurića   brižljivo artikulišući u formule učtivosti zgužvana   počela gušiš se u divljem smehu proničeš u detalje katastrofe   brod je... Continue Reading →

Čovječe pazi da | Pet priča iz davnine | Sivi bicikl

Čovječe pazi da   Ponekad gledam nebo iznad krova svoje kuće I donosi mi samo nemir Jer se pitam Kako je moguće da je to krov svega. I da iznad mene se rasipa samo zrak   Recimo samo uvjetno da... Continue Reading →

Tragovi

Retke slova izlučuješ, kao pauk vlažnu nit, iznova, uvijek iznova. Vrijeme prestaje biti vrijeme, postaje grafitni trag, olovo, crnilo. Pretvara se u tamni zapis na svježem snijegu, ne vidi mu se početak ni kraj. Samo zakrivljene linije, kako uranjaju i... Continue Reading →

U 17. stoljeću Hester Pulter se pitala: “Zašto moram zauvijek ostati sputana?” Sada su njene pjesme dostupne svima na internetu

1996. godine student imenom Mark Robson je pravio digitalni katalog knjižnice Brotherton Sveučilišta u Leedsu kada je otkrio nevelik rukopis na jednoj od polica. Elegantno naslovljen “Poems Breathed Forth by the Noble Hadassas” (u slobodnom prijevodu: Pjesme iz daha plemenite... Continue Reading →

Vratite se astronauti | Plaži Wasteland | Prosinac u prosjaku | Metak u perju

#1 VRATITE SE ASTRONAUTI   #2 Plaži Wasteland   U industriji nema zime, takva je budućnost, na nedovršen dodir, čekajući kao krošnja u tramvaju, izgara miris žene, već se priviđa u usmjerenu intuiciju, prije nego što munja iznenadi sebe u... Continue Reading →

Moja se ljubav spušta po stepenicma | Neprijateljski sudar u tmini

Moja se ljubav spušta po stepenicma   Moja se ljubav spušta po stepenicama Pokraj trkaćih konja Koji se pretvaraju u svilu Netko vrši atentate na krošnjama Ljubav je meta koja Pada na sjenke gelendera Ja se rukujem s oblakom Pokušavamo... Continue Reading →

Moja su sjećanja na djetinjstvo sretna | Jednom kada me ne bude strah

moja su sjećanja na djetinjstvo sretna   gumi-gumi, školica, ledena baba, skrivača, crna kraljica vesna pisarović kolači koje smo mama i ja pekle pa ih zagorjele. smijeh kućice od drvenih daski i kolači od blata nema bolnica ni vrištanja (tata,... Continue Reading →

Napravi besplatnu web stranicu ili blog na WordPress.com.

Gore ↑