Nora Jesenski je fotografkinja, vizualna umjetnica i pjesnikinja s trenutnom adresom u Berlinu. Kontakt: jesenski.nora@gmail.com O serijalu " Između redaka" kaže: "Pjesme su nastale u tehnici kolaža, inspirirane riječima iz ženskih časopisa o modi i tračevima. Ideja je bila pronaći ljepotu riječi... Continue Reading →
Nepremostivi A ja samo znam Da ću Svaki Put Iznova Stavljati svoj dlan Pokraj tebe Na trosjede Na klupe Na rub stola Na onaj Jedan Nepremostivi stolac Između nas I da će Svaki Put Iznova Ostati otvoren ... Continue Reading →
"...da se svijest tako krotko rodila..." Jane Austen, Northanger Abbey Dino Lončar, rođen 1993. godine, je student diplomskog nastavničkog studija germanistike i anglistike na Filozofskom Fakultetu u Osijeku. U slobodno se vrijeme bavi čitanjem (najviše... Continue Reading →
Izbor iz zbirke 'Dok me ne razbiješ' (Stajer-graf, 2015.) Raspršivanje Među prstima skliska cikla, krvava, živa. Razgovor s bakom umiruje, baka brine za sutrašnji ručak i zimnicu. Kroz ciklino rumenilo vraćena boja lišću. Baka priča o svađi oko... Continue Reading →
Soba Netko je odnio riječi iz sobe Imam samo tišinu Neki ljudi, podivljale beštije Noću se od vukodlaka Preobražavaju u mjesec I pilje mi u oči Imam samo svjetlost što bode Netko je uzeo čak i mrak U sobi... Continue Reading →
Nora Jesenski je fotografkinja, vizualna umjetnica i pjesnikinja s trenutnom adresom u Berlinu. Kontakt: jesenski.nora@gmail.com Naslovna fotografija: K-State Research and Extension
Lidijin brat blizanac nije s njom krenuo u razred Nego s grupom koju su su od milja zvali specijalci Ta djeca krupnih pleća i iskošenih očiju Noseći školske tašne s likovima Spajdermena, supermena, betmena Na oborenim ramenima Noseći mašne na... Continue Reading →
život veličine oblaka oduvijek sam ti poklanjala to što sam prašina tvog Praga čak i kad su nam šarmantne mrlje bile omiljeno sredstvo za čišćenje znali bismo zaprljati grad čokoladom još volim tvoj san o žutim autima kiarostamijevih filmova... Continue Reading →
limun počeli smo dobro zalijevala sam brinula da ne drhti spuštala roletu da ne oslijepi okretala suncu pričala u zemlju zbilja sam se brinula sinoć je otpalo lišće s vrha okrećem ti se i kažem ovaj će otići kao... Continue Reading →
Ocu i Majci Posadila je sadnicu noseći me u sebi. Rodili smo se nekako zajedno, istovremeno. Dugo će isijavati nasušne topline: razlistane nad naše živote, raskriljene nad našom kućom. Srodne kao duh i um sabranoga, a mudrog,... Continue Reading →
*** iza tvoje kuće nikli su zidovi nestalo je mjesto na kojem smo jednom mogli ulistati proljeće u vene i čekati sunce da nam se osmjehne sada pred vratima ostavljamo kožu sašivenu po mjeri i nadu što su nam rođenjem... Continue Reading →
Papirnate barke Sklonjen u svojem plavom sobičku, Sklonjen od mogućih vrućina, prijatelja i ratova, Skrolam tamblerom, gledam lica savršenih djevojaka i savršenih dječaka, Tragam za mrtvim umjetnicima i njihovim tužnim biografijama, poneka mitska Sova izroni u tri ujutro zajedno... Continue Reading →
Cink i čaj Sve je tempirano I kuca po naredbi Glavne žile kucavice; A ja skrivam svoje bilo Ispod debele košulje Poput sitne kukavice. Prolazi vrijeme Bez pogleda na sat. Kucam žličicom po rubu šalice. Preostaje;... Continue Reading →
Postala si Postala si uramljena slika na zidu. Uzdah koji se trgne kad neko izgovori tvoje ime. Ona žena u porodičnom albumu preko koje se dugo prelazi palcem. Postala si ručak jednom godišnje nakon što se obiđe grob, odnese... Continue Reading →