Rasim je kucao na vrata svoga komšije Asima već skoro deset minuta. Bio je uporan. Pretpostavljao je da spava, tek je deset ujutro, a on je... pa eto. On je - on. Ovisnik. Probisvijet. No, Rasim ne odustaje. Promrzao, samo... Continue Reading →
Topla voda se na niskim temperaturama ohladi. Hladna voda se na niskim temperaturama pretvara u led. Led, pod pritiskom, puca. Prvo što sam osjetio je bio dodir suze. Sve noge što su hodale po meni prije, stvari koje sam... Continue Reading →
Zaposlio sam se krajem travnja u nekoj firmi koja je proizvodila svijeće. Bio je četvrtak, dan prije praznika rada. Dobio sam novce za taj tjedan i dodatno za prijevoz za naredni mjesec. Nisam namjeravao ganjati karijeru lijevajući vosak u kalupe, plan... Continue Reading →
U jutarnju vizitu je stigao doktor Ozren. Ušao je u bolničku sobu te zatekao Hazima kako još uvijek bunca u snu, dok je Seid pored njega spavao na stolici kao beskućnik. Doktor je tiho rekao. "Gospodine,vizita..." Seid se trznuo... Continue Reading →
Borna se već godinama poslušno ustaje na prvo zvono budilice koje prekida toplu struju njegovih mirnih snova. Poslušno ustaje, uči i radi. Od male sobe u predgrađu sa stripovima nekih karikaturista koji nitko ne poznaje, a svima su lokalni... Continue Reading →
Vrućina je ulazila kroz prozore. Izbijala je iz poda. Vukla se po zidovima. Ptice su umirale, a muhe padale u nesvijest. Majica mi se zalijepila za leđa od znoja. Ona se prešetavala po stanu, samo u gaćicama. Petljala je... Continue Reading →
Decembar, 1967 Hitrim pokretima kažiprsta, Hazim je okretao krug sa jasno ispisanim brojevima na starinskom telefonu. Zvonkim zvuk je označio da je uspješno okrenuo i posljednji broj. Na drugoj strani telefonska linije javi se ženski glas. '' Halo''... Continue Reading →
Odsutni pogledi u krcatim gradskim tramvajima imaju svoju težinu, nemilosrdno i nepogrešivo otkrivaju poražene na bojnom polju grada, a poraženi su gotovo svi. Njihove su ruke hladne, držači pametnih malih predmeta koji sjajem plavičastih zaslona hipnotiziraju krvave oči svojih vlasnika.... Continue Reading →
Znači napokon se saznalo. Dolaze. Pripalila je cigaretu, uvukla duboki dim i spustila je u pepeljaru kraj druge upaljene cigarete. Trebala je slušati baku, vrtjelo joj se po glavi, kad ju je još kao djevojčicu tjerala da nauči pravila –... Continue Reading →
Iza tih vrata, Hazim je ležao na svom dvosjedu, još uvijek u bunilu. Ovo bio već treći dan kako je bio bolestan ali i prvi otkako se nije mogao natjerati da ustane. Bokal s vodom i čaša napola prazna su... Continue Reading →
Prvi dio možete pročitati na https://ne-ma.net/2015/01/29/o-nama-razgovor-besmrtnika/ * Vrijeme nježno leti. Život je spokojan ovdje. „Kako lijepa mlada dama.“, pohvali me ljubičasti. Zahvalim se na komplimentu i nastavim trčati i plesati preko crveno-žutog lišća. Vjetar raznosi moju smeđu, dugu kosu i sve... Continue Reading →
Probudio ga je hladan dah na vratu. “Ah, zasigurno sam zaboravio zatvoriti vrata sinoć – i zato propuh.” Ali sada mu se nije dalo ustajati sa fotelje. Potegnuo je nekoliko dimova na bong. Nazvao je piceriju i naručio pizzu. -... Continue Reading →
Sljedeći proljetni dan je osvanuo okupan kišom. Umjesto sunca Hazim iz kreveta izvuće mučna sparina i sivilo koje se uvlačilo kroz prozor u njegov mali stan. Kiša je donosila još ponešto sa sobom. Reumu. Prvim korakom Hazim je osjetio kako... Continue Reading →
Nisam sigurna gdje sam. Jedva sam sigurna šta sam. Sumnjam u ono što mislim da znam, ali mi ni ta sumnja nije važna. Ovo mjesto mi je nepoznato, ali ne strano. Logično je da postoji. Nemam potrebu da preispitujem njegovo... Continue Reading →
Obukao je stare patike i ponio sa sobom stari kofer. Na putu od stana zastade jednom, te pogleda u prozore. Čisto onako iz navike. Nije sad da ga je neko gledao sa njega. Nego eto tako, samo iz navike. Okrenu... Continue Reading →
ne-ma.net 