Život... Vječni rastanci i tjeskoba. Razmišljao je vrlo negativno na proljetnom suncu ugodno se smjestivši na klupici u parku. Proljeće - konačan izlazak iz zimske depresije i monotonije. Svejedno, žuljale su ga teške misli, kao i štap koji je često... Continue Reading →
I ova je za onoga koji si brije da je Bukowski jer ga čita za vreme pauze čeka da se dEsi njegov stupid hustle koji bu pobedil tvornice čeka da bude accepted as a POET nEzna se spominati z... Continue Reading →
posmatranje neke vrste i mi koji stojasmo na kičmi svijeta gledasmo ga svatko sa svoga pršljena u motivima cvijeta sa čeških tanjira za uskršnju juhu i motivima stabla sa drozdovima na kineskoj limenoj kutiji za čaj postójasmo neko vrijeme... Continue Reading →
TUŠIRANJE Bliža je zora no ponoć netko u kupaoni otvara vodu i čeka da se zagrije kapi tuku keramiku a ruke se trljaju o kožu glasno grubo gadljivo ko zna ko tako kasno traži čistoću koju naslućujem voda ne... Continue Reading →
Još jedan andaluzijski pas Mogu da okrivim vrijeme Za nepopunjena mjesta u sebi. Viriš me kroz nebesku ključaonicu. Sjećanja režu oko na pola. Lagano puštaš suzu. Vani pljušti. Biti mrtav Cijeli dan vješam na... Continue Reading →
NEMA OPRAVDANJA Za sve ovo nema opravdanja, Osim ako ne uzmemo Da je bog svjetlomrcavi anđeo smrti Što poput noćnog leptira Leprša nad kolijevkama svijeta Za sve ovo nema objašnjenja, Osim ako nam veoma skoro Ne izrastu medvjeđe kandže,... Continue Reading →
Vatra jasnog pripadanja Što bi bilo kad bi bio iskupljenje mojih snova a ne zbilje razmišljam tipično ženski teritorij neprohodan pozerima bez iskustva za izborane misli ne postoji kozmetička krema htjela bih da se možeš zanijeti kao i... Continue Reading →
- Krute nedo šta je ovo, jel to muško il žensko? - upita glasno Mira muža svog upirući prstom u drag queen. -To ti je muško, reko mi Igor da oni to zovu trandža - odgovara Nikola nadglasavajući trešteću pop... Continue Reading →
Pola sata tristo kuna Kroz Francuzov jezgroviti prikaz Houellebecqove Opće spisateljske i ljudske promašenosti (O suvremenicima pohvalno ako su prisutni za stolom) I Hrvatovu srčanu borbu da glavu održi Uspravnom (odakle odjednom to?) Smanjuje se broj bonova za piće... Continue Reading →
Dunja se i jutros spušta do mora, probat će ponovo. Vjetar ne puše prejako. Ipak, u ovo doba godine još uvijek nema kupača. Sjeda uz plićak bacivši peraje kraj sebe. Kvasi noge, a na tren kao da osluškuje. Dobro je,... Continue Reading →
6.00 Alarm na budilici oglasio se prvi put. Nije me probudio, budan sam već neko vrijeme. Teško mi je odrediti koje, ali traje to već prilično dugo. Tama se povlači u svoje skrovište, u koje bih se i sam najradije... Continue Reading →
Globalna financijska kriza. Kolaps svjetskoga gospodarstva. Otuđenje čovjeka od čovjeka. Uzgoj malih životinja. Ova priča nema veze ni s čim od navedenoga. Budim se iscrpljen kao da sam cijelu noć iskopavao opal. Potkošulja, noćna košulja i duge gaće su potpuno... Continue Reading →
I „Gospođo! Vratite se!“ začuje Verica iza sebe prodoran glas blagajnice. „Mo-molim?“ odgovara zatečeno. „Šta imate u torbi?“ „To sam sad kupila...“ „Niste kupili! Kako ste kupili kad ste samo prošli kroz blagajnu! Jesam Vam... Continue Reading →
Stajala je kraj drugih djevojaka i podigla desnu nogu kojom će započeti kolo. Tek što su krenule, zapjevale, njoj je, po crnoj suknji, počela kliziti vunena šarena pregača i da on nije poskočio, pridržao pregaču i povukao nju iz kola,... Continue Reading →
Starci ne vole da ih netko ili nešto, makar i bestjelesno, zatekne u krevetu. Jednog hirovitog ljetnog jutra Andro je ustao prije zore i s bolnom grimasom oko usta sišao niz natkriveno stubište. Oslanjajući se na štap, zaputio se ka... Continue Reading →
ne-ma.net 