Danuška je rano ustala. Nije stala pred ogledalo. Već dugo to ne čini. Zna što će vidjeti. Isprala je lice u hladnoj vodi i nasumice zavezala kosu u rep. Prala je zube i gledala kroz prozor. Ne prestaje padati gusti... Continue Reading →
Dunja se i jutros spušta do mora, probat će ponovo. Vjetar ne puše prejako. Ipak, u ovo doba godine još uvijek nema kupača. Sjeda uz plićak bacivši peraje kraj sebe. Kvasi noge, a na tren kao da osluškuje. Dobro je,... Continue Reading →
„Kako biste se opisali jednom riječju?“ „Sretna!“, bubnula sam kao iz topa i istom brzinom izletjela iz ureda mogućega poslodavca. Ispala sam glupa, ali što sam mogla opisati jednom riječju. Tko će sad njemu objašnjavati da je moj izbor biti... Continue Reading →
6.00 Alarm na budilici oglasio se prvi put. Nije me probudio, budan sam već neko vrijeme. Teško mi je odrediti koje, ali traje to već prilično dugo. Tama se povlači u svoje skrovište, u koje bih se i sam najradije... Continue Reading →
Globalna financijska kriza. Kolaps svjetskoga gospodarstva. Otuđenje čovjeka od čovjeka. Uzgoj malih životinja. Ova priča nema veze ni s čim od navedenoga. Budim se iscrpljen kao da sam cijelu noć iskopavao opal. Potkošulja, noćna košulja i duge gaće su potpuno... Continue Reading →
I „Gospođo! Vratite se!“ začuje Verica iza sebe prodoran glas blagajnice. „Mo-molim?“ odgovara zatečeno. „Šta imate u torbi?“ „To sam sad kupila...“ „Niste kupili! Kako ste kupili kad ste samo prošli kroz blagajnu! Jesam Vam... Continue Reading →
Postoje životi koji bi, da su se dogodili, bili prava čuda. Međutim, nesreća nije u tome što se nisu dogodili, već u tome što su ljudi koji bi trebali da ih žive, živeli i bez njih. Jedna od takvih je... Continue Reading →
Stajala je kraj drugih djevojaka i podigla desnu nogu kojom će započeti kolo. Tek što su krenule, zapjevale, njoj je, po crnoj suknji, počela kliziti vunena šarena pregača i da on nije poskočio, pridržao pregaču i povukao nju iz kola,... Continue Reading →
Starci ne vole da ih netko ili nešto, makar i bestjelesno, zatekne u krevetu. Jednog hirovitog ljetnog jutra Andro je ustao prije zore i s bolnom grimasom oko usta sišao niz natkriveno stubište. Oslanjajući se na štap, zaputio se ka... Continue Reading →
Opet je došla. Gledam je i mislim si – kad će tomu kraj? Svaki zadnji četvrtak u mjesecu. Ili petak, kako već stigne. Dugo mi je trebalo da pohvatam taj redoslijed. Da me od groblja ne dijeli samo stari zid,... Continue Reading →
[ANCHORAGE] – im., Želja da se uhvatiš za vrijeme koje prolazi, kao da se pokušavaš držati za stijenu usred rijeke, osjećajući pritisak struje na grudima dok tvoje starješine plutaju nizvodno, dozivajući te kroz huk brzaca: “Samo pusti, u redu je,... Continue Reading →
SESTRA Sestru je udario vlak. Prije mog rođenja, kad se još nije znalo, prije propasti, prije svega. Doklizio je tračnicama s visokog tamnog mjesta s druge strane svijeta teretni vlak bez putnika i zaustavio se na njenom mekom potiljku, kao... Continue Reading →
"Kuc-kuc.” "Ko je to?" "Trnoružica." "Koja Trnoružica?" "Trnoružica, smrzla joj se guzica!" Dunjin se smijeh uvijek prosipao i kotrljao po potkrovlju kao topli kesteni. Moja sestra se i danas smije kao dijete. Došla sam živjeti s Dunjom, kćerkom moga ujaka,... Continue Reading →
Bio jednom car koji je umislio da je nekoć davno bio običan čovjek imenom Miki. Do toga je dana car stoljećima vladao velikim carstvom – nikakva greška i krivnja nisu mogle taknuti njegovo srce jer su mu čak i trzaji... Continue Reading →
“Je l’ još brojiš?” "Aha." "Pa prave li pauzu?" "Ma jok, rokaju sad svako 30 sekundi, ali nema veze, hoćemo ići?" "Može, hej hoćeš ti s nama?" Okrenuli su svoja blijeda lica prema meni iščekujući odgovor. Očekivali su da se... Continue Reading →
ne-ma.net 