Alma je zurila u naslov u vrhu zadaćnice, ispisan njenim krupnim, okruglastim rukopisom, zatim podvučen pa podebljan. Nisam trebala podvući, mislila je Alma, i pokušavala diskretno iskinuti list kako bi naslov napisala ponovo. Ruke joj se znoje, i već je... Continue Reading →
Serafim Palić odlučio je ubiti susjedu. Ma dajte! Serafim Palić nije niti serijski ubojica,niti manijak i kako se ono kaže... Killer. Bože sačuvaj! On je po svojoj prilici obični penzioner. Temeljito ispeglan i mrvicu preuredan. Inteligentan je, ali ne previše.... Continue Reading →
Petama je žestoko kao i uvijek udarala o pod i mogao sam znati da je blizu. Bilo je mračno u hodniku i zato su se koraci čuli duže no inače. Sve zbog računa koje bih odložio na policu i zaboravio.... Continue Reading →
PITBUL Boli ga glava. Svlači odjeću i baca se pod tuš, polijeva se hladnom vodom jer sve u njemu pulsira. Na krevetu okreće broj suca s kojim surađuje, pali jedan džoint jer to je bezopasno i ništa drugo ga ne... Continue Reading →
1240. u Trogiru bilo je oko 3 sata ujutro i svijet je bio daleko od buđenja, no jedan čovjek je ipak, kao u sred bijela dana, zurio u skoro dovršeni portal na trogirskoj katedrali. Očiju punih čuđenja i s... Continue Reading →
Punti di vista. Basta regolare il proprio. Ruotarlo fino a vedere le cose in un'ottica migliore. Niccolò Ammaniti ROZA Roza hoda gradom u pripijenoj haljini do koljena – osjeća se seksi, zavodljivo, podatno, dok kapljice klize i pretvaraju njezine gaćice... Continue Reading →
Kad sam imala deset godina upoznala sam svog dalekog rođaka Bao Yua. Znakovi od kojih je sastavljeno njegovo ime znače „dragocjen“ i „nefrit“. On mi je to rekao kad sam ga upitala jednog predvečerja dok smo sjedili u paviljonu i... Continue Reading →
17. juli 1968. Skoro je tri mjeseca prošlo a od Hazima nema nikakvog odgovora. Čak i nakon svega što sam mu u tom pismu napisala, on se nije javio. Danima sam se pitala da li je kakvo pismo stiglo... Continue Reading →
Azra je sjedila u policijskoj stanici čekajući inspektora već pola sata. Smrzavala se, iako je unutra bilo toplo, zadimljeno i mirisalo je na tintu i muški znoj. Svi su se glasovi zgužvali u jedan ujednačen, težak šum od kojeg ju... Continue Reading →
Rasim je kucao na vrata svoga komšije Asima već skoro deset minuta. Bio je uporan. Pretpostavljao je da spava, tek je deset ujutro, a on je... pa eto. On je - on. Ovisnik. Probisvijet. No, Rasim ne odustaje. Promrzao, samo... Continue Reading →
Topla voda se na niskim temperaturama ohladi. Hladna voda se na niskim temperaturama pretvara u led. Led, pod pritiskom, puca. Prvo što sam osjetio je bio dodir suze. Sve noge što su hodale po meni prije, stvari koje sam... Continue Reading →
Zaposlio sam se krajem travnja u nekoj firmi koja je proizvodila svijeće. Bio je četvrtak, dan prije praznika rada. Dobio sam novce za taj tjedan i dodatno za prijevoz za naredni mjesec. Nisam namjeravao ganjati karijeru lijevajući vosak u kalupe, plan... Continue Reading →
Odsutni pogledi u krcatim gradskim tramvajima imaju svoju težinu, nemilosrdno i nepogrešivo otkrivaju poražene na bojnom polju grada, a poraženi su gotovo svi. Njihove su ruke hladne, držači pametnih malih predmeta koji sjajem plavičastih zaslona hipnotiziraju krvave oči svojih vlasnika.... Continue Reading →
Znači napokon se saznalo. Dolaze. Pripalila je cigaretu, uvukla duboki dim i spustila je u pepeljaru kraj druge upaljene cigarete. Trebala je slušati baku, vrtjelo joj se po glavi, kad ju je još kao djevojčicu tjerala da nauči pravila –... Continue Reading →
Prvi dio možete pročitati na https://ne-ma.net/2015/01/29/o-nama-razgovor-besmrtnika/ * Vrijeme nježno leti. Život je spokojan ovdje. „Kako lijepa mlada dama.“, pohvali me ljubičasti. Zahvalim se na komplimentu i nastavim trčati i plesati preko crveno-žutog lišća. Vjetar raznosi moju smeđu, dugu kosu i sve... Continue Reading →
ne-ma.net 